Od pitanja je li u procesu protiv sva tri optužena hrvatska generala spornije otkriće samog postojanje tajnog dijela optužnice ili motiviranost da se njegovim objavljivanjem “zakuha” što bi navodno više pogodovalo radikalizaciji političke scene po uzoru na Srbiju i tamošnje radikale nego što bi koristilo obranama optuženih hrvatskih generala, ne bi trebalo postati najspornije kako taj novi moment ocjenjuje Haaški sud. Ako aneks koji je iscurio u javnost ne ide u prilog a ni na štetu optuženika što tvrde pravni poznavatelji, pitanje je treba li imati pravnu snagu. To pitanje ne bi trebao ostaviti po strani sud koji je i sam s time tek sad upoznat. Pozicija okrivljenika nije ni gora ni bolja zbog tzv. aneksa optužnice jer, tvrde poznavatelji, on i nije u funkciji preciziranja individualne odgovornosti koja, pak, mora biti osnova svakog optuženja. Svaka generalizacija ako je prisutna u bilo kojem optuženju u prvom redu nije u interesu samog suda. Sud i inače zbog svoje profesionalne pozicije, a tako bi trebalo biti i kod UN-ova tribunala, ima primarni interes da se u otužnici što preciznije opiše ono što tužiteljstvo smatra da je protuzakonito. Što je veća preciznost, to je za sud veća garancija da je zaista zadovoljen njegov interes da se bavi doista nečim što je važno, a ne onim što je marginalno. Taj stručni motiv navodi se kao jak argumnet za Haaški sud jer govori u prilog njegovog interesa da kao sud ima što precizniju i direktiniju optužnicu, a ne globalne formulacije koje snagom floskula i magli razaraju konkretni dio koji je sudu od interesa upravo da bi na kraju presudio. Trenutak je najpogodniji da se od Haaškog suda takav stručni pristup sad i očekuje. Spoj ranijih aktivnosti Haaškog tužiteljstva i dodatnih zahtjeva obrane generala Gotovine nije samo ubrzao objavljivanje tajnog dijela nego je doveo i sud u poziciju da se o tome izjasni onako kako to inače sud čini rukovodeći se primarno primjenom prava i pravednosti. Svede li se taj sud na razmišljanje o struci te rastereti li se političke dimenzije, onda mu aneks opterećuje predmet i nevažan je za vođenje predmeta. Dodatan razlog za neširenje teme je i kratko vrijeme koje taj Sud ima na raspolaganju za završetak procesa u kojem ipak treba odlučiti. Otkrilo se da u kontekstu navodno zločinačkog pothvata Tužiteljstvo vodi niz imena, pokojnika i živućih ljudi, a to se svodi na bacanje dodatnog svjetla na milje i okolnosti Oluje, na generalan način prema kojem se nešto odvijalo, tko je i gdje bio u smislu pozicioniranja osoba u piramidi funkcija što je vezano uz osobne karizme, ali i formalne autoritete, a ne i uz dokaze o navodnim zločinima. Na globalnoj razini optužnice svaka promjena navoda unutar optužbe koja tangira kolektivitet, a ne bavi se samo indivudualizacijom krivnje, ne prozvodi efekt. Ima li Sud snage takve manerve isključiti?