Novi prijedlog HUP-a o izmjenama radnog zakonodavstava vezanog uz lakše davanje otkaza te ukidanje plaćene pauze za ručak mogao bi ponovno izazvati buru u hrvatskoj javnosti. HUP predlaže da se liberalizira zakon, a svi detalji urede kolektivnim ugovorima.

Svakom upućenijem jasno je da to znači da bi sadašnju razinu prava zadržali samo javni i državni službenici i namještenici, čiji militantni sindikati ne dopuštaju bilo kakvo zadiranje u svoja, na ovaj ili onaj način, stečena prava ni za milimetar. Činjenica je također da najjači kolektivni ugovor, koji je ipak nešto više od slova na papiru, imaju javni i državni zaposlenici. U privatnom sektoru je situacija daleko drukčija jer je i rast nezaposlenosti u posljednjih godinu dana vezan uz otpuštene radnike kod privatnika. Stoga bi se HUP-ove izmjene odnosile prije svega na prava već ionako obespravljenih radnika. No treba sagledati i drugu stranu. Hrvatska država je i prema službenim statistikama postala najskuplja na svijetu. Kako biti uspješan poduzetnik i imati konkurentan proizvod uz produktivnost od 3,8 sati na dan, u državi u kojoj su porezna davanja na plaće najveća u svijetu? Radnik mora državi dati prosječno 54% od svoje bruto plaće, a država plaća svoje obveze kad uzmogne. Preskupa država, slaba produktivnost i nimalo jeftina radna snaga utezi su koji drže hrvatsko gospodarstvo na dnu. Mjere koje će pogoditi samo obespravljene, sindikati koji će populizmom držati svoje pozicije, a bez brze i cjelovite rekonstrukcije javne uprave i promjene mentaliteta i radne etike sve bi se moglo svesti na nove radničke prosvjede i stalne pritiske poslodavaca na Vladu, dok ona nekome ne popusti.