Istup dvojice "jastreba" unutar Europske središnje banke (ECB) pokazuje kako je ta institucija i nakon lansiranja programa otkupa obveznica podijeljena oko pravca monetarne politike.

Jens Weidmann i Klaas Knot, guverneri njemačke i nizozemske središnje banke, javno su ustvrdili kako će posljednji monetarni poticaj ECB-a usporiti reforme u "ranjivijim" članicama, poput Francuske i Italije te ih skrenuti s puta proračunske štednje. Razlog je jednostavan – zaduživanje je još jeftinije, pa štednja više nije u fokusu. Utjecaj ECB-ova upumpavanja 60 milijardi eura mjesečno ponajbolje se vidi u slučaju njemačkog duga; sve obveznice s dospijećem kraćim od sedam godina trenutno imaju negativni prinos.

"Ako se članice naviknu na takve financijske uvjete, to može dovesti do slabljenja njihove motivacije za daljnju konsolidaciju ili reformske mjere", izjavio je europskim medijima šef Bundesbanke. Klaas Knot iz De Nederlandsche Bank bio je još oštriji, pa je ustvrdio kako zadugo neće biti biti fiskalne discipline u eurozoni ili će je biti vrlo malo. Nizozemski guverner posebno je u svojim kritikama apostrofirao Francusku, drugu najveću europsku ekonomiju, koja je prekršila ograničenja o proračunskom deficitu (tri posto BDP-a) 11 puta u posljednjih 16 godina.

A najavila je da će ih kršiti i sljedeće tri godine. Zrinka Živković Matijević, direktorica ekonomskih istraživanja Raiffeisen banke, daje za pravo dvojici guvernera. "Izostanak reformi i fiskalne discipline zbog kvantitativnog popuštanja jest potencijalna opasnost.  Popuštanje, kako je zamišljeno, odgovara američkom modelu, no Europa pati od strukturnih slabosti u svojim perifernim članicama. Padom prinosa zbog kvantitativnog popuštanja stvara se privid jeftinog zaduživanja i to može utjecati na provedbu reformi", ocjenjuje Živković Matijević.