Spremate se na službeni put u Englesku i u domaćoj banci usred Zagreba kupujete 100 funti. No, u pokušaju da njima platite u Londonu prodavač vas blijedo gleda, zatim sumnjičavo mjerka novčanicu, i naposlijetku ljubazno zatraži kreditnu karticu uz objašnjenje da je pruženih 20 funti iz opticaja povučeno – prije dvije godine.

Priča je to našeg čitatelja (podaci poznati redakciji) koji je stotinu funti u apoenima po 20 funti kupio prošlog tjedna u Zagrebačkoj banci čiji je klijent. Kako kaže, novačnice u Londonu nije htjela zamijeniti nijedna komercijalna banka već je to morao učiniti u središnjoj banci. Iako nije morao platiti proviziju, kaže, nepotrebno je izgubio vrijeme jer je šalter za zamjenu radio između 12 i 14 sati, a morao je naširoko objasniti otkud mu novac, zašto ga mijenja baš sada… “Otkud bih ja trebao znati kako izgledaju nove, a kako stare funte? Upravo zbog povjerenja u Zabu sam i kupio devize kod njih, a ne u nekoj mjenjačnici”, kaže. Zabinoj će službi za žalbe uputiti pismo s pitanjem kako je moguće da je u najvećoj domaćoj banci dobio bezvrijedne papire. Razmišlja da svoj slučaj prijavi društvu za zaštitu potrošača iako od reklamacija ne očekuje puno. “Od sad jedino više neću kupovati nikakve devize u toj banci, vjerojatno niti u ijednoj drugoj, nego ću koristiti kartice i mijenjati novac na odredištu”, rezignizrano zaključuje. U Zabi pak kažu da eure, dolare i kune strojno provjeravaju, a ostale valute zaposlenici kontroliraju ručno. Čitatelja pozivaju da se javi u poslovnicu te “u slučaju da je riječ o propustu prilikom provjere, svakako će zajednički pronaći način kako to ispraviti”, poručuju.