U tzv. tehničkom statusu, u kojemu se nalazi sadašnja srbijanska vlada, obavljeno je više privatizacija oko kojih postoji dvojba kako je riječ o namještenim prodajama. To se u opozicijskim krugovima objašnjava težnjom pojedinih ministara da prije isteka mandata izvuku osobnu korist. Tako Aleksandar Vlahović, ministar za privredu i privatizaciju u prethodnom ministarskom kabinetu, naziva problematičnima privatizacije obavljene u posljednja tri mjeseca, pozivajući se na okolnost kako zbog parlamentarne krize vladu nije imao tko kontrolirati u tim poslovima. Vlahović je mišljenja da je bilo uputnije sačekati osnivanje nove vlade te njoj prepustiti da nastavi proces privatizacije.

Neuspjeh u Boru
Sjenu na angažiranost Koštuničine vlade u privatizacijskim poslovima baca neuspjela prodaja RTB Bor rumunjskoj kompaniji Cuprom, kao i problematična prodaja najveće domaće turističke agencije Putnik. U prvom slučaju Agencija za privatizaciju, rad koje je pod kontrolom vlade, sklopila je kupoprodajni ugovor s kompanijom, propustivši prije toga ispitati njezinu financijsku sposobnost za kupovinu najvećeg koncerna u proizvodnji bakra, za koji je Cuprom ponudio 400 milijuna dolara. Vjerovanje na riječ Cupromovih vlasnika kako će ih u tome podržati kreditom dviju velikih poslovnih banaka, pokazalo se pogrešnim, pa je posao propao i pored neobičajene naklonosti prodavatelja. Tako je RTB Bor, koji preživljava teške dane zahvaljujući potpori iz republičkog proračuna, suočen s nastavkom procesa restrukturiranja, odnosno smanjenja broja zaposlenih, poslije čega će biti objavljena nova ponuda za njegovu prodaju. Za to vrijeme inozemni vjerovnici, kojima RTB Bor duguje više stotina milijuna dolara, prepušteni su čekanju na boljeg kupca.

Triler zvan Putnik
Priča s prodajom Putnika ima drukčiji epilog. U natjecanju dvaju kupaca iz Rusije, Dimitrija Lucenka i Accione, agencije se domogao investicijski fond Acciona uz naklonost Državnog dioničarskog fonda, koji je, umjesto najavljenog preuzimanja, dionice Putnika iznio na burzu, prodavši je Accioni po nižoj cijeni od moguće. Za tu operaciju, obavljenu preko noći, znala je samo Acciona iza koje službeno stoji moskovska tvrtka Metropol, dok se u krugovima upućenih tvrdi kako su stvarni vlasnici domaći tajkuni, koji su u vrijeme Miloševićeva režima sumnjivo stečeni kapital prebacili na Cipar. Prema ocjeni Miroslava Prokopijevića, direktora Centra za slobodno tržište, ponašanje nadležnih tijela u spornim privatizacijama može se objasniti njihovim neznanjem ili nakanom pojedinaca da se materijalno okoriste. Državnom dioničarskom fondu spočitava se što obje zainteresirane strane nije upoznao s promijenjenim uvjetima prodaje, već je to napravio prema samo jednoj strani. To potvrđuje dvojbu da se prodaja namješta za pojedine kupce, što se događalo i u prošlosti kada su prodavani tvornica mineralne vode Knjaz Miloš, C market, Luka Beograd, Večernje novosti i još neka atraktivna poduzeća kojih su se domogli domaći tajkuni, skrivajući se iza imena ‘inozemnih’ tvrtki, što su osnovali diljem svijeta, a najviše na Cipru. Tako se svojedobno otuđeni državni kapital ponovno vraća u Srbiju, preko pojedinaca, što ga sada legaliziraju u mutnim privatizacijskim poslovima uz potporu vladajuće strukture.