Što je i kako se kreira sekundarno financijsko tržište i koji se instrumenti pri tome koriste, na trodnevnom intenzivnom tečaju u organizaciji Južnoeuropskog centra za suvremene financije održanom na Koločepu objasnila je svjetska stručnjakinja za to područje profesorica s Berkeleya, Nancy Wallace. Pojam sekuritizacije još je relativno nepoznat na domaćem, ali i regionalnom području, a znači da se tim postupkom dopušta uzimanje nelikvidnih vrijednosnih papira koji “sijede” u aktivama banaka i s kojima se ne može trgovati pa se pretvaraju u visokolikvidne vrijednosnice. Tako je Nancy Wallace, iako fokusirana na američki model, objasnila bit tog procesa i njegov smisao.

Refinanciranje kredita
Jedan od polaznika Dubrovačke škole za bankarstvo i financije Mladen Mirko Tepuš, interni revizor tvrtke Diners Club Adriatic, sažeo je predavanje, rekavši da je objašnjen standard sekundarnog tržišta, odnosno standardi refinanciranja kredita, s kojima se postižu prednosti za sve uključene strane. On smatra da je posebno zanimljivo to što građani SAD-a kredite dobivaju uz fiksnu kamatnu stopu, ali i manje zahtjeva od banaka u smislu osiguranja kredita koji su u Hrvatskoj prezahtjevni. Hrvatski građani za razliku od američkih podložni su promjenjivim kamatnim stopama koje se dižu po malo, a Tepuš vjeruje da će se taj trend nastaviti. Međutim, Dinersov revizor smatra da je ipak najgora stvar to što se u Hrvatskoj takvim modelom refinanciranja kredita na sekundarnom tržištu nitko nije ozbiljno pozabavio kad je bilo vrijeme, i to u smislu njegove implementacije, kada kamate nisu rasle. Utjecaj ignoriranja tog modela izravno utječe na građane, ali i na cijelo gospodarstvo. “Građani će to nažalost osjetiti kroz veće rate otplata po kreditima, a to znači manji realni dohodak u okruženju rastućih cijena nafte, energenata, struje i ostalih komunalija koje će do kraja godine sigurno doći na red, dok realni rast plaća i ostale mjere to neće sigurno kompenzirati”, objasnio je Tepuš.

Ključ u obrazovanju
Takav model u Hrvatskoj sada nije primjenjiv, nastavio je Dinersov revizor zato što podrazumijeva prilagodbu zakonske regulative koja mora osigurati da Zakon o trgovačkim društvima prepoznaje tijelo koje objedinjuje takvu vrstu potraživanja da bi porezni zakoni mogli prepoznati da su transkacije te vrste porezno neutralne. “Kupoprodaje između banaka nisu u sustavu PDV-a, međutim, kod korištenja ovog modela javljaju se transakcije između banaka i nebankarskih financijskih institucija te bi se prema propisima trebao zaračunavati PDV”. Osim toga ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji postoji nedostatak agencija za rejting čija je djelatnost nužna za primjenu strukturiranja financijskih proizvoda. “Razlika između SAD-a, Japana i nekih europskih zemalja jest nepostojanje agencija za rejting kao ni njihovih podružnica, dok je naručivanje ocjenjivanja jene od triju svjetskih agencija kao što su Standard & Poor’s, Moody’s ili Fitch Ratings za naše uvjete preskupo. To je trošak koji se generira ”prevaljivanjem“ na izdanje većeg iznosa. Mladen Mirko Tepuš ističe da će u Hrvatskoj nužno doći do primjene takvih modela kao normalnog razvoja tržišta, ali da se mora voditi računa o njegovu postavljanju na pravi način kao i o lokalnim tržišnim specifičnostima za što je opet potrebno imati educirane ljude. ”Potrebno je sve interese sagledati u jednom momentu i uz uvažavanje lokalnih specifičnosti, složit sustav”, izjavio je za Poslovni dnevnik Dinersov interni revizor. Budući da je bankama svejedno jer su kao posrednici-kreatori plasmana u mogućnosti ostvarivati jednake stope prinosa i ostvarivati svoj interes, Tepuš smatra da bi zbog interesa građana druge institucije trebale inicirati razvoj takvih modela koji imaju obilježja općeg dobra, odnosno obilježava ih briga za lokalno tržište, ali njihova uloga bila bi i korektivna. Na domaćem bi tržištu taj sustav pomogao da se osiguraju izvori za dugoročno financiranje. Na temelju takve preprodaje refinanciranja na sekundarnom tržištu uključile bi se lokalne investicijske i brokerske kuće, mirovinski fondovi, razna dobrovoljna osiguranja te bi se na taj način mogli kreirati prinosi koji bi bili i više nego atraktivni. Ako se te vrijednosnice dobro naprave, osiguralo bi se prenošenje kamatnog rizika na krajnje investitore, a građani bi mogli dobivati kredite uz fiksne kamate.