Milijarde eura protuvrijednosti nekadašnjih maraka, franaka, lira i pezeta i dalje leži u "madracima" čak 15 godina nakon uvođenja eura.

Prema podacima Bloomberga, i dalje nije promijenjeno oko 15 milijardi eura nekadašnjih europskih valuta koje su prethodile euru. Za ilustraciju, radi se o iznosu za koji Letonija cijelu godinu uvozi robu. Gotovo polovica od tih 15 milijardi eura skrivenog blaga, odnosno 6,5 milijardi eura nalazi se u Njemačkoj u kojoj mnogi građani i dalje u domovima drže nekadašnje "dojčmarke". Od toga malo više od tri milijarde eura odnosi se na novčanice, a ostatak na kovanice.

Da se Nijemci teško odvajaju od marke dovoljno govori podatak da je u Francuskoj – državi odmah iza Njemačke po vrijednosti nepromijenjenog novca – preostalo još 1,8 milijardi eura protuvrijednosti bivših franaka. No, vjerojatan razlog tolikoj količini maraka leži i u činjenici da Bundesbanka nije postavila rok do kojeg se bivša valuta može promijeniti u eure. Neograničeni rok osim Njemačke postavila je i Austrija, Belgija, Estonija, Irska, Letonija, Litva, Luksemburg, Slovenija i Slovačka.

No, četiri središnje banke – grčka, francuska, talijanska i finska –  unazad nekoliko godina više ne prima nekadašnje valute, pa je protuvrijednost od pet milijardi eura danas potpuno bezvrijedna. Najdrastičniji primjer propasti nekadašnje valute je  Portugal gdje se escudo prestao mijenjati nekoliko mjeseci nakon uvođenja eura. Time je postalo bezvrijedno 48 posto escuda u optjecaju. U Italiji je središnja banke morala obeštetiti skupinu građana s 2,5 milijuna eura koji su je tužili Ustavnom sudu zbog skraćivanja roka za zamjenu za tri mjeseca. U Italiji nije moguće mijenati lire u eure od 6. prosinca 2011.