U izmaštanom svijetu Donalda Trumpa, istom onom u kojem su “carine najljepša riječ u vokabularu”, stvari izgledaju vrlo jednostavno: nova će američka administracija (unilateralno) povisiti carine na proizvode iz uvoza i višim prihodima financirati novi val izdašnih poreznih olakšica, na korist građanima i korporativnom sektoru (potonji će, kao i obično, nešto više omastiti brk).

U najoptimističnijoj inačici tog scenarija dramatičan zaokret u ekonomskoj politici možda će donekle smanjiti čak i rastući proračunski deficit (makar se za to prvenstveno moraju pobrinuti Elon Musk i Vivek Ramaswamy).

Carine bi trebale djelovati poticajno na ekonomsku aktivnost u zemlji i osigurati visoke stope rasta BDP-a. I tako ukrug. Ostaje tek pitanje tko će financirati gospodarski preporod i podnijeti najveću žrtvu?

Preko leđa Kineza?
Dosad se činilo kako teret carina Trump u prvom redu namjerava prevaliti na leđa kineskih proizvođača, makar na kraju (naj)deblji kraj možda izvuku Meksiko i Kanada. Ili pak Danska, kad već tvrdoglavo odbija prepustiti Grenland, što je (valjda?) veći grijeh od nimalo laskavih epiteta kojima je novi/stari predsjednik Zoran Milanović tijekom kampanje častio svog američkog kolegu.

Trump već mjesecima neumorno prepričava bajku temeljenu na odveć pojednostavljenoj premisi i pritom se ne zamara previše detaljima (baš kao ni dinamični duo koji iz 1,7 bilijuna dolara diskrecijskih troškova u proračunu planira iscijediti 2 bilijuna dolara ušteda).

No detalji su u ovoj priči iznimno bitni i mogu se pojaviti u različitim oblicima, od izglednih osvetničkih protumjera vanjskotrgovinskih partnera i razbuktavanja globalnog trgovinskog rata, do rasta inflacije, a time onda posredno i kamatnih stopa.

Doista je pregršt potencijalnih prepreka koje stoje na putu implementaciji radikalne ideje iz “America First” kuhinje i o njima bi se moglo raspravljati unedogled. Za početak je dovoljno osvrnuti se na reakcije financijskih tržišta koja otkrivaju bitno kompleksniju (i realniju) sliku svijeta te bacaju sasvim drukčije svjetlo na planiranu implementaciju jedne od ključnih stavki programa izbornog pobjednika.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Svakako najprije upada u oči iskrivljena krivulja prinosa na američke državne obveznice, koja sve očitije prkosi aktualnom kursu monetarne politike. Iako većina promatrača (barem zasad) u ovoj godini očekuje još poneko smanjenje ključnih kamatnih stopa središnje banke, desni krak krivulje prinosa sve se intenzivnije odvaja od baze, što je evidentan odraz izmijenjenih očekivanja koja, da stvari pojednostavimo, guraju dugoročne kamatne stope uzbrdo.

Logiku koja stoji iza opisanog fenomena nije nimalo teško proniknuti: drastično više carine mogu isprovocirati značajan rast inflacije i tako prisiliti središnju banku na krupan zaokret i primjenu restriktivnije monetarne politike.

Još početkom prošle godine krivulja prinosa izgledala je bitno drukčije: njen dalji krak (dugoročne kamatne stope) bio je daleko ispod kratkoročnih kamatnih stopa, pri čemu su prinosi na desetogodišnje državne obveznice bili ispod četiri posto. Krajem listopada, svega nekoliko dana prije izbora, razlike u prinosima na tromjesečne trezorske zapise i desetogodišnje obveznice gotovo da nije bilo, a već do sredine siječnja krivulja prinosa umnogome se pretvorila u zrcalni prikaz stanja od prije 12 mjeseci.

Konkretnije, prinosi na desetogodišnje obveznice dogurali su sve do 4,8 posto, odnosno najviše razine od listopada 2023. godine. Međutim, tada je (kratkoročna) kamatna stopa na federalne fondove dosegnula vrhunac (5,3%), a u međuvremenu je otklizala do 4,4 posto. Usprkos tome, dugoročne kamatne stope svejedno rastu i opasno se približavaju granici od pet posto koja je posljednji puta bila aktualna još davne 2008. godine, neposredno uoči eskalacije velike financijske krize.

Izlišno je naglašavati da takav razvoj događaja baš i nije na tragu obećanja o nižim kamatnim stopama (i jeftinijim kreditima) i nimalo se ne uklapa u bajku s početka priče. Usto, dakako, i bitno komplicira zadaću budućeg ministra financija koji se suočava s rastućim deficitom i javnim dugom, ali i skupljim izvorima financiranja rupe u proračunu, da i ne spominjemo kako više kamatne stope negativno djeluju na ekonomsku aktivnost.

Opisani raskorak između kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa pritom nije svojstven samo američkoj krivulji prinosa; ima toga i s druge strane Atlantika, što jasno upućuje na oprez ulagača kada je riječ o inflaciji i prikladnom odgovoru monetarnih vlasti. Unatoč anemičnom gospodarskom rastu diljem Starog kontinenta, rast prinosa na desetogodišnje njemačke državne obveznice vrlo je rječit podsjetnik na surovu stvarnost u kojoj rast zaduženosti predstavlja dodatnu otegotnu okolnost.

Produbljen kamatni jaz
Onda opet, različit intenzitet rasta kamatnih stopa predstavlja dodatan problem za Trumpa: u Europi je nešto sporiji, zbog čega je u zadnjem kvartalu prošle godine drastično porastao kamatni diferencijal, jedna od ključnih determinanti zbivanja na deviznom tržištu. Tečaj eura prema dolaru prilično je vjeran odraz kretanja kamatnih stopa te se u ovome trenutku čini kako je dostizanje tečajnog pariteta valjda samo pitanje dana.

Aprecijacija dolara dodatno pojeftinjuje uvoz i može, barem u određenoj mjeri, ublažiti utjecaj viših carina, te u konačnici bitno usporiti željeno smanjenje deficita vanjskotrgovinske bilance. Rješenje sigurno nije u ciljanom snižavanju kamatnih stopa niti bi iole odgovorna središnja banka na to ne bi pristala jer je to siguran put u višu inflaciju. I ulazak u začarani krug koji Trump ne spominje.