Tijekom dvije i pol godine, otkada je međufinanciranje i uvedeno, pet je naših štedionica: Raiffeisen, Wüstenrot, Prva stambena te PBZ i HPB – stambena štedionica, odobrilo gotovo 20.500 kredita za međufinanciranje građana vrijednih 2,3 milijarde kuna. Ti se krediti mogu dobiti odmah, u većem iznosu i na dulji rok otplate nego redovni, pa su dijelom i zato štedišama u novije vrijeme postali zanimljiviji od redovnih. Vodeća u odobravanju kredita za međufinanciranje je Wüstenrot štedionica koja je u protekle dvije i pol godine sama dodijelila oko 735 milijuna kuna tih sredstava i omogućila da oko 6300 njezinih štediša i na taj način razriješi svoje stambeno pitanje. Ta štedionica, praktično, danas drži trećinu ukupnog hrvatskog tržišta tzv. kredita za stambeno međufinanciranje.

Mogli dati dvaput više kredita
Raiffeisen i Prva stambena štedionica zajedno su do kraja svibnja odobrile više od 9200 tih kredita ukupno vrijednih 1,1 milijardu kuna. Sama Raiffeisen štedionica, čije štediše također umjesto redovnih sve više traže kredite za međufinanciranje, do kraja ove godine planira odobriti još najmanje 900 takvih kredita. U Prvoj stambenoj pak do kraja godine namjeravaju svojim štedišama dodijeliti još 90-ak milijuna kuna tih kreditnih sredstava. Dvije najmlađe: PBZ-stambena i HPB-stambena štedionica, koje su te kredite i najkasnije uvele, ukupno su dosad dodijelile gotovo 5000 kredita za međufinanciranje. U kojoj su mjeri krediti za međufinanciranje štedišama stambenih štedionica postali privlačniji (pa i traženiji) od redovnih govori i pokazatelj da su naše štedionice u proteklih samo godinu dana odobrile, vrijednosno gledano, čak šest puta više tzv. kredita za međufinanciranje nego redovnih. “Zanimanje za redovne kredite opada zato što su iznosi tih kredita ograničeni iznosom štednje, pa najčešće iznos koji možemo odobriti u potpunosti ne zadovoljava potrebu štediše. Na drugoj pak strani krediti za međufinanciranje nisu ograničeni (iznose i do 200.000 eura), na dulji su rok (do 24 godine) otplate, a i po kamatama (već od 3 posto) gotovo su jednako povoljni kao i redovni. Usto svi krediti stambenih štedionica (za razliku od npr. bankarskih) imaju fiksnu kamatu tijekom cijelog razdoblja vraćanja. Ponekad su štediše, s obzirom na to da su stambeni kvadrati na tržištu svakim danom sve skuplji, prinuđene dizati obje vrste kredita, redovni i za međufinanciranje, kako bi ‘pokrili’ ukupnu investiciju”, pojašnjava Ivan Ostojić, član Uprave Wüstenrota.

Od više stanova svi na dobitku
Velika “navala” na kredite za međufinanciranje ukazuje i na to da se s njima trebalo i znatno prije krenuti. Tim prije što se još donedavno u stambene kredite plasirala svega trećina prikupljenih depozita (istina, to se danas već popelo na 60-ak posto) stambenih štedionica. Da je pak kojim slučajem stambenim štedionicama od početka njihova rada omogućeno plasirati 90-ak posto prikupljenih depozita u stambene kredite, što je prema ocjenama stručnjaka optimalan omjer, mogle su odobriti još barem dva puta više tih kredita. Propuštena je, znači, prilika da se dodijeli još najmanje oko 40.000 kredita za međufinanciranje više nego je dosad plasirano. Poznavatelji prilika ponavljaju kako našim štedionicama za dosezanje tog “dva puta ambicioznijeg” cilja nije trebalo dati ništa drugo nego im je od početka rada jednostavno trebalo osigurati iste uvjete poslovanja kakve imaju slične stambene štedionice u svijetu. Drugim riječima, trebalo im je, kažu, zakonski dopustiti još “slobodnija” ulaganja prikupljenih (depozitnih) sredstava te im od početka rada omogućiti (jer to imaju slične štedionice u svijetu) izravno financiranje stambene gradnje, odnosno i međufinanciranje građana, ali i građevinskih tvrtki. Tek s tim imali bismo jednu zaokruženu cjelinu efikasnog financiranja novogradnje, kažu u Raiffeisen štedionici. Da se taj scenarij uistinu i “odigrao”, svi bi – i građani, i štedionice, i građevinske tvrtke, ali i sama država, bili na daleko većem dobitku. Naime, pojedini stručnjaci kažu kako je, primjerice, samo državi “izmaklo iz ruku” ubiranje čak i nekoliko milijardi kuna poreza i doprinosa iz osnova “najmanje dva puta manje izgrađenih i opremljenih” novogradnji.

Velike rezerve
Istine radi treba reći kako bi država pri povećanom ugovaranju štednje zasigurno morala daleko više i sama izdvojiti za poticaje. No u štedionicama postoji utemeljena računica prema kojoj se u jednom dobro funkcionirajućem sustavu stambene štednje i (državni) izdaci za poticaje stambene štednje vraćaju državi, i to, dakako, uz uvjet stalnog povećanja obujma stanogradnje, u čak četverostruko većem iznosu.

Gradnja stanova ključ rasta štedionica

I u ostalim štedionicama, ponavljaju, kako je bez većeg ugovaranja štednje, ali i bez uvođenja i međufinanciranja pravnih osoba nerealno očekivati veće ukupno kreditiranje. Ujedno gradnja većeg broja stanova prijeko je potrebna i za obuzdavanje nekontroliranog rasta cijene kvadrata. Iako je u nas, u posljednje dvije i pol godine, došlo do znatnog pomaka na planu kreditiranja, analitičari su mišljenja da se na tome ne smije stati. Naprotiv, treba, kažu, stalno iznalaziti nove, povoljnije modele povećanja i ugovaranja i stambenog kreditiranja. U vezi s tim, odgovorni ljudi iz štedionica tvrde da ukupno kreditiranje, pa i samo međufinanciranje može realno rasti tek po približno istim stopama kako bude raslo ugovaranje štednje. Ako se pak na kraju ostvare najnovije prognoze: da u sljedeće tri godine može doći do 10-postotnog godišnjeg rasta ugovaranja, stambene štedionice bi mogle dati 30.000 kredita.

loše spavanje

Ako se budite umorni, možda je vrijeme da promijenite ono na čemu spavate

ubrzana digitalizacija

Jedna stvar odlučuje hoće li Europa imati sigurnu energiju i brži internet