Francuski ponos, ili puno vjerojatnije, čvrsta sprega javnog i privatnog sektora, oduvijek su činili preuzimanje francuskih kompanija tricky businessom, što je na svojoj koži posljednjih tjedana najbolje iskusio Lakshmi Mittal, pokušavajući (zasad neuspješno) među vladajućom elitom progurati ponudu za preuzimanje Arcelora. Stoga je interes talijanskog Enela za francuski Suez vrlo brzo privukao pozornost državne administracije, a kako tvrdi La Stampa, uslijedio je čak i razgovor dvaju premijera, u kojem je De Villepin svojem kolegi izrazio žestoko protivljenje mogućem dealu, smatrajući ga napadom na – francuski suverenitet. Teške riječi nisu potvrdili službeni izvori, no za tili čas, i pritom nema nikakve sumnje kako su razgovori obavljeni pod patronatom državnih struktura, stvoren je savez kojim bi se Gaz de France trebao uključiti u borbu protiv stranih zavojevača, pa čak i pod cijenu spajanja sa Suezom. Naravno, početak priče ide nekoliko dana unazad, kada je E.On poprilično iznenadio promatrače, objavivši izdašnu ponudu (vrijednu 29 milijardi eura) za španjolsku Endesu, i pritom dokinuvši sve nade Gas Naturala u uspješan ishod bitke koja se već u startu pretvorila u neprijateljsko preuzimanje, iako je naknadno stigla (još uvijek samo verbalna) podrška upravo od Enela. Jer ponuda Gas Naturala je znatno niža (21,2 naspram 27,5 eura po dionici), no to pak ne smeta španjolsku vladu, koja je svojim regulatorima dala odriješene ruke u borbi za “nacionalne interese?, dovodeći u pitanje ambicije njemačkog giganta.

Pa ipak, usprkos sve izraženijim političkim pritiscima, najnoviji razvoj događaja prilično je zaintrigirao ulagače, koji grozničavo slažu različite kombinacije u m&a kontekstu, uvjereni kako je proces strateške konsolidacije u utility sektoru nemoguće zaustaviti. Uostalom, njihova razmišljanja zorno oslikava prošlotjedna izvedba sektora, u kojoj gubitnika jednostavno nije bilo. Najveći je dobitnik bio Suez (+13,6 posto), a identičan je rast ubilježila Endesa, dok je dvocifreni rast dionica uknjižila još i Iberdrola (+11,4 posto), po mnogima alternativna varijanta za Gas Natural (+6,6 posto). Visokih 9,4 posto rasta cijene dionica ostvario je EdF, od kojeg se tek očekuju nove akvizicije, što su na neki način i potvrdili čelnici kompanije, dodatno podižući tenzije u sektoru, dok se britanski National Grid (+6,1 posto) okrenuo američkom tržištu, najavljujući (za 7,3 milijarde dolara) preuzimanje američke tvrtke KeySpan. Gaz de France je bio u plusu od 9 posto, dok je Veolia, koja se također spominje u određenim križaljkama, porasla za 6,8 posto, ostavivši pri dnu ljestvice njemački tandem E.On (+1,7 posto) – RWE (+4,6 posto). Pomalo u sjeni opisanog zapleta, konsolidacija se često spominjala i kod talijanskih banaka, zahvaljujući glasinama kako bi Capitalia (+5,6 posto) mogla uskoro postati plijenom BCI Intese (+3,8 posto), na što je živnuo i ostatak sektora, te su Mediobanca i San Paolo IMI skočili za 4,8 posto, podsjećajući investitore kako je ta priča još uvijek daleko od završetka. Inače, povratak inozemnih investitora bitno je popravio raspoloženje na tokijskoj burzi protekloga tjedna, premda slabljenje američkog dolara u odnosu na regionalne valute, predstavlja otegotnu okolnost koja može uspješno neutralizirati samopouzdanje optimista. Suprotno tome, dionice na Wall Streetu nisu baš briljirale, omogućivši tek dijelu indeksa izlazak na pozitivan teritorij.

Cap Gemini spasio čast tehnoloških dionica

S druge pak strane, najveće gubitnike europskih tržišta kapitala trebalo je tražiti među hi-tech dionicama, makar uz jednu vrlo bitnu iznimku. Jer Cap Gemini je svojim poslovnim rezultatima zaslužio impresivnih 11 posto tjednog rasta dionica, no to se nije značajnije odrazilo na ostatak sektora u kojem je prednjačio ASML (-4,9 posot), a vjerno ga pratili Infineon (-3,4 posto) i STMicroelectronics (-3 posto). Od gubitnika valja još spomenuti i Reuters, čiji su čelnici konzervativnim prognozama za tekuću godinu doista razočarali analitičare, što jasno pokazuje i minus od 10,6 posto.