Europa je načičkana bankama, ali baš, baš velikih zapravo je malo. Ali kuća upravo takve težine u perspektivi bi bile ujedinjene Commerzbank i UniCredit. U to čvrsto vjeruje Andrea Orcel, 61-godišnji Talijan koji je od travnja 2021. na čelu UniCredita.

Talijanski div u čijoj je grupaciji i najveća hrvatska banka, nedavno je potpuno iznenađujuće stekao devet posto udjela Commerzbanka, druge po veličini njemačke banke. Tim je manevrom Orcel na krivoj nozi ulovio ne samo vodstvo Commerzbanka, već i njemačku politiku.

Na tu se vijest nadovezala i nova da je UniCredit počeo otkupljivati čak 1,7 milijardi eura vlastitih dionica kako bi ispunila najveće obećanje isplate među europskim bankama. Orcel je kao glavni izvršni direktor obećao vratiti 10 milijardi eura dioničarima ove godine, što je prema Bloombergovim podacima rekordan iznos među europskim bankama.

UniCredit je pritom poručio da kupnja udjela u Commerzbanku neće utjecati na politiku distribucije. Orcela devet posto Commerzbanka ne zadovoljava dok god mu je u mislima ideja da podigne “mastodonta” koji bi logikom stvari imao puno veću moć od dvije velike banke koje veslaju svaka u svom čamcu. I teško da će tako lako odustati jer su veliki dealovi upravo Orcelova specijalnost.

’Nemoj nikad dići kredit’
Rođeni Rimljanin još prije 20 godina slovio je za jednog od najbolje povezanih europskih bankara. Uspon u bankarskom svijetu počeo je još 1987. u banci Midland Montagu, u sektoru zajmova, mada je zapravo dolazak u Merrill Lynch, tadašnju Bank of America, bio točka prijelomnica karijere. Ondje je punih 20 godina, od 1992. do 2012., vodio jedan od najvažnijih odjela iz kojeg je zaokružio prve spektakularne i dobro plaćene transakcije.

Drugi ključni trenutak bila je fuzija banke danas globalno poznate pod imenom Credit. Tadašnjem menadžeru Unicredita cijena izlaska na burzu činila se neprimjerenom. Čuvši za to, Orcel ga je nazvao i predložio mu fuziju s rivalom, bankom Credito Italiano, i tako je nastala najveća banka na “Čizmi” – UniCredit.

Orcel je predvodio i spajanje Banco Bilbao Vizcaye i Argentarie. Danas je ta bankarska kuća poznata pod imenom BBVA i druga je najveća u Španjolskoj. Preuzimanjem njemačke Hypo-Vereinsbank (HVB) preko UniCredita 2015. Orcel je već “orkestrirao” kao bankar Merrill Lyncha. Pomalo ironično, tema njegovog diplomskog rada bila su – neprijateljska preuzimanja.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

No nisu svi dealovi baš tako sretno završavali. Spektakularno skupo preuzimanje ABN Amra preko Royal Bank of Scotland dovršio je taman uoči izbijanja financijske krize, a RBS brzo je nesretno proklizala. Morala ju je preuzeti država, a trajalo je deset godina dok se nije opet vratila dobicima. “S ovim znanjem kojeg danas imam, ne bismo ulazili u tu akviziciju”, rekao je Orcel puno godina kasnije.

Gotovo je nevjerojatno da Orcel potječe iz obitelji u kojoj su ga učili: Nemoj nikad dići kredit, čak i ako auto kupuješ, plati ga gotovinom! Bar je tako ispričao u intervju bečkom Presseu 2022. godine, tada već kao CEO Unicredita.

Automobili kao strast
Visoko se probio i u švicarskom UBS-u. U svijet investicijskog bankarstva ušao je nakon što je jedan trgovac ondje izgubio dvije milijarde dolara. Svojim stilom upravljanja nije baš sve učinio sretnima… “Orcel je najbolji bankar s kojim sam ikad radio i najgori menadžer kojeg sam u životu vidio”, ispričao je jednom jedan njegov suradnik. “Iskreno, nisam jednostavan, i jako sam zahtjevan. Ali nikad nikome ne nudim niti tražim nešto što i sam ne bih učinio”, izjavio je za Financial Times.

U UBS-u je stekao nadimak “Ronalda investicijskog bankarstva”, a da mu je nogomet itekako blizak otkrio je izjavom u kojoj je povukao prilično iskričavu paralelu: Što je Hrvatska u nogometu, to je UBS u investicijskom bankarstvu!”. Bilo je to u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. na kojem je Hrvatska senzacionalno ušla u finale. Druga strast su mu automobili pa bi tako povlačio paralele između banaka uspoređujući ih s Ferrarijem i Fiatom, ovisno o veličini.

Najbolnije iskustvo u karijeri Orcelu je priuštio španjolski Santander s kojim je godinama u vrijeme rada u Merrill Lynchu bio poslovno povezan. Španjolci su 2018. najavili da za novog CEO-a dovode šefa investicijske banke UBS, da bi samo pola godine kasnije promijenili odluku.

Orcel im je navodno bio preskup i nikako se nisu mogli dogovoriti oko odštete koju je bilo potrebno isplatiti Švicarcima. “Iznenađenje, tuga, teško razočaranje. Bio je to crni labud, nešto što mi se nikad nije dogodilo”, ispričao je kasnije FT-u. Orcel je tužio i dobio više od 50 milijuna eura naknade štete. Na ulici, naravno, nije završio, ponuđena mu je šefovska fotelja UniCredita.