Financijski i računovodstveni konzultanti savjetuju hrvatskim poduzetnicima da se u nadolazećem razdoblju intenzivnije posvete pitanju kvalitete upravljanja troškovima u kompanijama, a ista preporuka u posljednje vrijeme promeće se kao top tema u akademskoj zajednici. Pozornost stručnjaka sve više i jače usmjerava se prema ulozi kontrolinga i pitanju upravljanja troškovima od strane kompanija jer, kako kažu, one bi trebale imati prave odgovore na izazove iz vanjskog okruženja. Kompanije će morati potražiti upravo u području politike rashoda vlastiti odgovor kako se obraniti od nepovoljnih utjecaja koji im stižu zbog globalnih ekonomskih kretanja.

Vlastite snage
Za ilustraciju njihova zadatka može poslužiti primjer estonskog premijera koji je gostujući u Hrvatskoj u intervuju HTV-u izjavio kako njegova vlada ne može utjecati na cijenu nafte. No on je u isto vrijeme istaknuo proračun Estonije i smanjivanje poreznih opterećenja kao jedino područje u koje njegova vlada može intervenirati. Tako promišlja Vlada Estonije, a kada se ista “filozofija” prevede na poslovanje trgovačkog društva, hrvatske kompanije nalaze se u istovjetnoj situciji u kojoj moraju prepoznati da se moraju osloniti na vlastite snage. Poduzetnici ne mogu utjecati na porezno opterećenje i cijenu energenata, ali mogu na troškove svojeg poslovanja što će navodno mnogi učiniti kroz planove budžeta za 2009. godinu. Na koje troškove trebaju obratiti pažnju i porazmisliti, u kojim se područjima redovito može pronaći prostor za rezanje? Kako upućuju stručnjaci s kojima smo razgovorali, potencijali se nalaze u tzv. diskrecijskim troškovima (marketingu i reprezentaciji), ali ne treba bježati ni od smanjenja broja zaposlenih po metodi poticanja kulture stalnog poboljšanja (eng. continuous improvement culture). Nju, pak, pojedini analitičari ocjenjuju kvalitetnim načinom upravljanja troškovima, a riječ je o novitetu koji možda može funkcinorati i u rigidnijem tržištu rada kakvo je još hrvatsko. Glavni urednik časopisa “Revizija, računovodstvo i financije” Vlado Brkanić smatra da tvrtke imaju imperativ stalnog kontrolinga, odnosno analiza troškova i predlaganja upravama mjera za obranu od troškova koji rastu. “Apsolutno je točna teza da će kompanije posvetiti pažnju još većoj kontroli troškova, a dobre kompanije to stalno čine”, kaže Brkanić. On procjenuje da će se u budžetima za 2009. u mnogim kompanijama rezati troškovi marketinga, odnosno oglašavanja, a dodaje da ostaje veliko pitanje hoće li kompanije moći smanjivati značajni udjel koji im u ukupnim troškovima čine telefoniranje i kompjutorska podrška. Ti troškovi navodno rapidno rastu posljednjih godina, a odgovor na njih je tanak. U odnosu na njihovo smanjivanje, Brkanić kaže da je skeptičan jer su nužni za odvijanje poslovnih procesa.Brkanić se uopće ne želi upuštati u ocjene pitanja hoće li usmjerenje na rezanje troškova poduzetnika početi dovoditi na dnevni red i poteze kojima je cilj smanjiti plaće ili broj radnika, te rasteretiti fondove plaća.

Na isto pitanje hoće li se u troškovnim kalkulacijama početi operirati sa psihološki gledano za zaposlenike nepopolarnim mjerama, nije se mogla automatski referirarti ni savjetnica stručnog magazima “Računovodstvo i finacije” mr. Marija Zuber, poznata inače kao stručnjak za pitanja plaća. “Kad se radi o plaćama kao trošku, na prvi pogled izgleda da su one zadnje koje treba smanjivati. Mnogo više prostora za povećanje produktivnosti vidim u organizaciji rada, izgubljenom radnom vremenu, poslovima kojima se nepotrebno rade i ponavljaju se, a pri tome se ne znaju njihovi učinci”, kaže Zuber. Podvede li se smanjenje broja zaposlenih pod drugo ime za povećanje produktivnosti, moguće je doći do rješenja koje nema loš psihološki učinak i demotivirajući predznak, nego ima pozitivan učinak na produktivnost. Dubravka Kopun iz računodstvene i revizijske “Kopun” Grupe smatra da neovisno o činjenici što u doba rasta tržišnih aktivnosti većina poduzetnika nije značajnije pratila troškove, jedan od najkvalitetnijih oblika upravljanja troškovima svakako predstavlja navedeno poticanje kulture stalnog poboljšanja. Kako objašnjava, na taj način zaposlenici samostalno pridonose stalnom poboljšanju procesa, koji u konačnici dovode do smanjenja troškova, a upravljanje troškovima je dugoročno, te stoga ne dovodi do drastičnih rezova kada troškovi izmaknu kontroli. Kopun polazi od većine inozemne literature i istraživanja gdje se navodi da se u pravilu troškovi mogu smanjiti promišljenim akcijama za čak 15-ak posto, a u ostvarenju tog cilja kaže da najveću pomoć menadžementu mogu polučiti odjeli računovodstva i financija, te upravljanja ljudskim resursima. “Povećanjem udjela indirektnih troškova kod proizvodnih poduzeća, te uslužnih poduzeća, sve je značajniji naglasak na troškovima zaposlenika i usluga, dok literatura u pravilu još obrađuje direktne troškove proizvodnje. Troškovi zaposlenika, kao jedna od najbrže rastućih kategorija ( u pravilu rastu 1 do 2 posto brže od stope inflacije), najteža je za kontrolu.

Organizacija rada
Dakle, ako ovi troškovi u pravilu rastu 1-2 posto brže od inflacije, jedina mogućnost kontrole ovih troškova je putem povećanja produktivnosti. U slučajevima velike fluktuacije zaposlenika, produktivnost zaposlenih je u pravilu manja, stoga zadržavanjem kvalitetnih zaposlenika dolazi do povećanje produktivnosti, a time i smanjenja troškova . Jedna od uobičajnih metoda poticanja produktivnosti je adekvatno upravljanje zaposlenicima na način da manadžement svake godine vrednuje zaposlenike. U SAD-u običaj je da zaposlenici, koji su dvije godine zaredom najniže rangirani bivaju otpušteni, dok najproduktivniji zaposlenici bivaju nagrađeni. Profesor Ekonomskog fakulteta u Splitu Ivica Pervan zaključuju da se uštede mogu dobiti smanjem rasta plaća, troškova reprezentacije i marketinga, no da su moguće i nove metode koje se dosada nisu prakticirale.