Proračunski problemi država članica Europske unije u posljednje su vrijeme iz fokusa javnosti izbacili problematiku koja okružuje sam proračun Europske unije. No, vrlo uska međusobna veza – iz proračunâ država financira se proračun EU – znači da rezanje budžetskih deficita pojedinih država donosi i probleme u financiranju same Unije. Još u kolovozu ove godine povjerenik Europske komisije zadužen za proračun, Poljak Janusz Lewandowski, najavio je prijedlog uvođenja izravnih poreza na razini cijele Unije. Prema tom prijedlogu europski porezi postojali bi za avioindustriju, financijske transakcije te za dozvole emitiranja ugljičnog dioksida.

Neodobravanje ideje
Inicijativa Lewandowskog odmah je naišla na neodobravanje. Njemačka, najveći izvor novca u proračunu Unije, odmah je reagirala izjavom da će spriječiti bilo kakav potez koji bi Uniji omogućio izravno oporezivanje. Slično je reagirala i vlada Velike Britanije. No, Francuska je ipak bila nešto blaža u svojem odbijanju. Njihov je odgovor sadržavao izjavu koja je protumačena kako je inicijativa samo došla u pogrešno vrijeme, no nije automatski značio i potpuno odbijanje ideje. Potez Lewandowskog se, ustvari, tumači i svojevrsnim pritiskom na najveće države koje iz svojih proračuna financiraju oko dvije trećine rashoda Unije. Povjerenik je, komentiraju stručnjaci, htio na stol iznijeti činjenicu da će uz rastuće troškove Unije i sve manju sklonost velikih država, u budućnosti biti potrebno potražiti nove izvore novca. Time bi se, možda, države poput Njemačke i Velike Britanije mogle ‘nagovoriti’ na manje rezanje njihovog doprinosa europskom proračunu. Prema sadašnjim prognozama Unija bi iduće godine trebala utrošiti 142,6 milijardi eura. Najveći dio toga usmjeren je u potpore rastu i zaposlenosti u pojedinim državama članicama te za poljoprivredu.

Viša razina integracije
Samo za nabrojene namjene odvojit će se više od stotinu milijardi eura, odnosno čak tri četvrtine svih troškova. Dio ostatka novca potrošit će administracija EU, a dio je namijenjen i za globalne inicijative u kojima Unija sudjeluje kao bitan politički faktor. No, ako se isključe zloslutne izjave o raspadu eurozone, članice Unije morat će s vremenom prihvatiti činjenicu da će, barem one koje dijele valutu, morati svoju integriranost dići i na višu razinu. To će vjerojatno donijeti i zajedničko oporezivanje. Eliminiranje mogućnosti za fiskalnu arbitražu odnosno fiskalnu konkurenciju među državama smatra se sljedećim korakom stvaranja čvršće monetarne unije u državama članicama EU. No, proces očvršćavanja monetarne unije, posebno s fiskalnog aspekta još je ranije dobio najozbiljniji udarac, drže ekonomski stručnjaci. Nakon stvaranja Pakta za razvoj i stabilnost, kojim su utvređene granice koje moraju poštovati države koje dijele euro kao valutu, Europska komisija je propustila nekoliko šansi u kojima je morala ozbiljnije reagirati.

Njemačka i Francuska
Kad su prije sedam godina Njemačka i Francuska, prema odredbama pakta, morale biti prisiljene na snižavanje deficita, Komisija im je propustila odrezati predviđene kazne. Posljedica toga je bilo rušenje ugleda i samim time stvaranje okoline puno niže odgovornosti oko državnih financija. Za Grčku, ovogodišnjeg glavnog ‘štetočinu’, mnogi govore da i nije trebala prvotno ući u eurozonu, odnosno da joj nije trebalo biti dozvoljeno uvođenje eura.

U ime sloge
Neki tadašnji visoki dužnosnici Unije izjavljuju da se znalo da se podacima iz Grčke nije smjelo vjerovati i da je Grčka već i tada kršila pravila. Slikovito je to predstavio suradnik tadašnjeg predsjednika Europske komisije Romana Prodija, Britanac Lord Patten. On je rekao da se “tada nije znalo možete li iz Grčke dobiti čak i točan podatak o tome koliko kilometara ima između Maratona i Atene”. No, on dodaje da su se, u ime sloge, tada “svi pretvarali” da Grčkoj vjeruju baš kao što su se i “oni pretvarali da rade dovoljno da im mi možemo vjerovati”. Fiskalni problemi država članica očito će dovesti do prilagodbe načina na koji se financira Unija. Iako je to vrlo osjetljivo pitanje, uskoro će se dužnosnici morati pozabaviti i njime. Odgovor na pitanje hoće li države pristati na nastavak sadašnje prakse u financiranju proračuna EU ili će doći do uvođenja izravnih poreza Unije, dat će i glavne odrednice za budućnost eura.