Borba protiv siromaštva nije nova pojava. Međutim, unatoč sve ozbiljnijim naporima brojnih pojedinaca i institucija da se ovaj problem iskorijeni, statistički podaci i dalje su poražavajući.

Polovina svjetskog stanovništva živi s manje od jednog dolara dnevno, a 60% najsiromašnijih ostvaruje svega 6% ukupnog svjetskog dohotka. Vizije i praktična djelovanja Muhammada Yunusa te bi brojke mogli osjetno popraviti. Ovaj profesor ekonomije rođen je i živi u jednoj od najsiromašnijih država svijeta- Bangladešu. Poznatu po prirodnim katastrofama, prenapučenosti i golemoj neimaštini, ovu je državu jugoistočne Azije Henry Kissinger svojedobno nazvao “međunarodnim socijalnim slučajem”. Prije svega tri desetljeća tamo je tek svaki četvrti stanovnik živio iznad granice siromaštva. Yunusova nastojanja izmijenila su život brojnim obiteljima, a njemu donijela nadimak “Bankar siromašnih” i Nobelovu nagradu za mir 2006. godine.Osnivanjem Grameen banke, Yunus je pokrenuo liniju kredita za siromašne- tzv. mikrokredite. Oni su namijenjeni populaciji koju ostale banke ne doživljavaju kreditno sposobnom (gotovo isključivo ženama, jer u banci smatraju da će žene puno bolje iskoristiti novac za dobrobit čitave obitelji), a služe za pokretanje poslova koji stvaraju prihode s ciljem izvlačenja siromaha iz oskudice.

Siromaštvo je začarani krug
Yunus vjeruje da siromašni nisu ništa manje kreativni ni radno sposobni od ostalih te im ovim kreditima daje priliku da upravo to dokažu. Danas Grameen ima preko 7 milijuna zajmoprimaca koji uredno otplaćuju svoje kredite. Najčešće je riječ o svega nekoliko desetaka dolara, no ta je svota mnogima dovoljna da izađu iz začaranog kruga siromaštva. Ti se zajmoprimci redovito sastaju po svojim selima te pokušavaju riješiti i druge probleme iz svakodnevnog života. I dok je jedan dio knjige fokusiran upravo na te mikrokredite uz objašnjenja kako je došlo do njih i kako funkcioniraju, centralno mjesto zauzima Yunusova vizija jednog novog tipa poduzeća koje bi trebalo promijeniti naličje kapitalizma. Iako autor podržava kapitalizam i slobodno tržište, ističe kako su oni u današnjem obliku “nepotpuni” i manjkavi te da ne mogu riješiti brojne svjetske probleme (siromaštvo, nejednaku raspodjela bogatstva, problem iskorištavanja prirodnih resursa i slično). Kao kariku koja nedostaje u kapitalističkom sustavu vidi socijalna poduzeća. Ukratko rečeno, riječ je o poduzećima bez gubitaka i bez dividendi. Ona ostvaruju profit kako bi se mogla održavati, no njihova osnovna svrha nije naganjanje prihoda, već rješavanje velikih društvenih problema (siromaštvo, glad, obrazovanje, zdravstvena skrb.). Njihovim se vlasnicima uloženi novac vraća, ali svi drugi prihodi odlaze na poboljšanje kvalitete usluga ili širenje poduzeća. Isto tako, jednom kada se vlasnicima isplati uloženi novac, oni ga opet mogu ubrizgati u neko novo takvo poduzeće i tako unedogled.

Danone jogurti za siromašnu djecu
Jedan takav projekt, suradnja Grameena i francuskog diva Danonea usmjerena na jeftine i hranjive jogurte za siromašnu djecu bangladeških sela, opisan je u detalje. Yunus donosi prikaz i drugih kompanija iz obitelji Grameen koje su doprinijele znatnom povećanju kvalitete života siromašnih na područjima poljoprivrede, zdravstva, školstva, energetike i telekomunikacija. Autor donosi i svoje viđenje ekoloških problema koji muče Zemlju, predviđanja budućeg razvoja Bangladeša pa čak i geopolitički pregled regije u kojoj živi. Daje niz savjeta kako se boriti protiv siromaštva, uključujući i osnivanje novih institucija, a u svojim razmišljanjima ide toliko daleko da predviđa nastanak zasebne burze- samo sa dionicama socijalnih poduzeća. Vrijednost ove knjige je u tome što, za razliku od mnogih sličnih, ne donosi utopijsku viziju budućeg svijeta i ne daje neostvarive zamisli, nego donosi prikaz instrumenata koji su provjereno pomogli u podizanju kvalitete života stotina tisuća ljudi. Za svijet bez siromaštva čitak je i razumljiv materijal koji će mnoge nagnati da svijet počnu promatrati drugim očima. Siromaštvo, ističe Yunus, nisu stvorili siromasi, već ga stvara i održava ekonomski i društveni sustav koji smo oblikovali za sebe. Jednom kada istinski shvatimo da siromaštvo nije prirodna pojava i odlučno krenemo u borbu protiv njega, ono se može pobijediti. Ta je borba već započela, a sve više ljudi pokazuje spremnost da joj se pridruži. Možda ćemo za nekoliko desetljeća zaista, kako se nada autor, o siromaštvu slušati još samo u muzejima. Yunus među sunarodnjacima u Bangladešu, jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu