Teme mirovina i mirovinskog sustava ne prestaju puniti medije otkad je Vlada u sklopu izmjene šireg paketa zakona podigla minimalnu dob za umirovljenje na 67 godina.

Dok su potez pozdravili stručnjaci, rejting agencije i Bruxelles kao jednu od rijetkih odrađenih reformi, na noge su se digli sindikati koji poručuju da su prikupili oko 700.000 potpisa građana za referendumsku inicijativu '67 je previše'. Moramo li dulje raditi, kako vidi budućnost drugog stupa, koliko su mirovinski fondovi zaradili članovima te kakvu investicijsku strategiju planiraju za 40-ak milijardi kuna štednje kojom upravljaju u svom prvom intervjuu medijima govori Kristijan Buk, predsjednik Uprave Allianza ZB. 

Kako komentirate informacije sindikata o prikupljenih preko 700.000 potpisa za referendum '67 je previše'? S jedne strane cijela Europa radi dulje, no s druge Vlada nije dirala duboke nepravde od povlaštenih mirovina, do instituta neograničenih penzija braniteljima i saborskim zastupnicima…
Rekao bih da pitanje mirovinskih sustava i mirovina, odnosno njihovih adekvatnosti i održivosti u dužem roku predstavljaju izazov i za puno razvijenije ekonomije od naše i da je pitanje puno kompleksnije od pitanja rada do 65 ili 67 godina. Što je čovjek dulje u drugom stupu, svakim danom mu je mirovina veća. Posebno želim naglasiti da, po meni, nema alternative individualiziranoj štednji za mirovine, to je jedini način da se ljudi pripreme za starost s dovoljnim ušteđenim iznosima. 

Slažete li se s ocjenama da povećanje granice za mirovinu na 67 godina ne rješava problem jer nedostaje najmanje 280.000 radnih mjesta u privatnom sektoru da bi sustav bio održiv (ne računajući efekt iseljavanja) i da treba razmišljati da se napusti sustav II. stupa i ide prema konceptu III. stupa kao u Sloveniji?
Generalno se slažem da u Hrvatskoj nedostaje radne snage. Svakodnevno slušamo da kompanije imaju ozbiljnih problema s manjkom radnika u različitim sektorima, od građevinskih radnika do liječnika. Da li je to 200.000, 300.000 ili 100.000, ja to ne mogu reći. Osobno ne smatram da bismo trebali ići u smjeru Slovenije, mislim da je naš 3-stupni sustav najbolji jer ljudi imaju priliku kroz plaću izdvajati za mirovinu te dodatno štedjeti kroz III. stup. Sve više zemalja se ponovno vraća na neku od varijanti II. stupa; Poljska ga ponovno vraća, V. Britanija uvodi nešto slično našem II. stupu, u Slovačkoj gdje je bio otvoren u dva navrata vrlo mali broj ljudi je izašao. Bitno je osvijestiti ljude da je to njihova osobna imovina, primjerice kao štednja u banci. Izuzetno je važno da se u ovako dizajniranom sustavu nastavi jačanje II. i III. stupa.

U prva 2 mjeseca 2019. bilo je 400 zahtjeva za izračun mirovine kombiniranih osiguranika (u I. i II. stupu), ali još nema izračuna. Jeste li računali koliko bi se ljudi moglo vratiti u prvi stup?
Svi ljudi koji su sada spremni za mirovinu iz kombiniranog sustava, proveli su jako malo vremena u drugom stupu. Najnoviji podaci koje su predstavili kolege iz REGOS-a pokazuju da od 385 onih koji su podnijeli zahtjev za mirovinom, 57 posto odlučilo se za kombiniranu mirovinu iz I i II. stupa. Ja bih rekao da je to jako dobra brojka s obzirom na tih 16-17 godina koje su proveli u kombiniranom sustavu što je objektivno kratki period. Sve naše kalkulacije za budućnost pokazuju da će kombinirana mirovina biti veća nego samo ona iz prvog stupa, naravno ovisno o vremenu štednje i visini primanja.

OMF-i su odavno prerasli domaće tržište kapitala, burza je zamrla. Ima li na horizontu projekata države u koje bi mogli ulagati – govorilo se o HEP-u, Pošti, zračnim lukama…
Tri su faze razvoja mirovinskih fondova: u prvoj fazi akumulacije,  uglavnom se ulaže  u sigurnije vrijednosne papire, poput državnih obveznica i naglasak je na stabilnosti. Slijedi faza diverzifikacije portfelja, širi se investicijski horizont na ostale klase imovine. Konačno, u trećoj fazi portfelj ide u smjeru potpune diverzifikacije gdje mirovinski fondovi prerastaju lokalno tržište i sve više ulažu u inozemstvo. To je prirodan razvoj, a rekao bih da su domaći mirovinski fondovi negdje između druge i treće faze. Uzmete li u obzir da je imovina pod upravljanjem OMF-ova nešto manja od godišnjeg proračuna ili gotovo 27% BDP-a, vidite da smo prilično veliki za ovo tržište. Činjenica je da imamo oko 70% imovine uloženo u državne obveznice, ali se zaboravlja da imamo 30% u drugim klasama imovine, a to je 30 milijardi kuna. Naša strategija u AZ-u je daljnja diverzifikacija i sigurno nam trebaju potencijalne prilike na domaćem tržištu.

Imate li koji projekt u fazi snimanja?
Zasad ne, imamo ideje koje moramo proanalizirati i dodatno razraditi. Osim ostvarivanja prinosa na štednju , naša uloga je i razvojna pa i sami tražimo projekte. AZ je nedavno kupio  udjel u ACI-ju, sad smo drugi dioničar s oko 10%. Mislim da ACI ima iznimnu poziciju u hrvatskom turizmu, s obzirom na obalu koja je idealna za nautički turizam i zajednički možemo napraviti puno. Turizam je sektor u koji smo jako puno investirali u zadnjih nekoliko godina, ali on nipošto nije jedini potencijal u državi. Zaboravlja se da smo uložili u Čakovečke mlinove, Podravku, Končar, JANAF, suvlasnici smo Luke Ploče i Luke Rijeka, dvije najveće domaće luke, sufinancirali smo ceste…  Možda je turizam bio najzreliji sektor za ulaganja sa spremnim projektima, ali smo jako zainteresirani za projekte u energetici, proizvodnji, infrastrukturi, zanimaju nas željeznice, ceste, zračne luke, plinifikacija,… Da li je to HEP,  Hrvatska pošta, neću licitirati jer svaku investiciju moramo procijeniti individualno. Neke će se investicije pokazati dobre za AZ, a neke i neće. Mišljenja sam da je pruga  Kvaternikov trg – Zračna luka Zagreb, vrlo bitan infrastrukturni projekt za grad Zagreb i državu, naravno uz nulti preduvjet da je isplativ za naše članove. Deset milijardi kuna koje su OMF-i uložili u domaće tvrtke je velik novac, moramo biti vrlo pažljivi u odabiru investicija jer nam strategija u Hrvatskoj, s obzirom na veličinu i nedovoljno razvijeno tržište kapitala, može biti samo 'buy and hold'.  

Ušteđenih 100 milijardi kuna 'golica maštu' političarima, stalno se čuju ideje kako to "bolje" potrošiti. Imate li političkih pritisaka u što bi trebalo uložiti, Slavko Linić iznio je ideju ulaganja u Uljanik koji je na koncu ipak otišao u stečaj?
Nemamo političkih pritisaka. Mi smo profesionalci, radimo odgovorno, imamo implementirane procedure, jasno definirane procese ,a  naši su dioničari –  dvije etablirane financijske institucije koje su korporativno upravljanje dovele na najvišu razinu. To je tzv. kineski zid. Naravno, nama je država zakonodavac i partner u pojedinim projektima, ali mi kao Uprava i društvo odgovaramo da svaka investicija bude financijski opravdana. 

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Kako gledate na nedavno otvorenu mogućnost ulaganja u startupe? 
Zakonski propisi nam nalažu da jednako moramo tretirati investiciju od milijun kuna i 100 milijuna kuna. Imamo ograničene resurse i ne možemo si dozvoliti ulaganje u pojedini startup naprosto jer ga ne možemo adekvatno pratiti. Pozitivnu domaću priču mogli bismo podržati ako postoji društvo za upravljanje koje će osnovati fond u koji ćemo mi uložiti, a on će se baviti startupovima. Naravno da smo spremni ulagati i u takve projekte ako to ima financijske osnove, ali na kraju moramo imati pozitivan rezultat; ako 7 od 10 tvrtki nije uspjelo, preostale 3 to moraju nadoknaditi. Naša veličina ponekad je prednost, ponekad i ograničenje; ako imate 40 milijardi pod upravljanjem, da uložite 0,1 posto portfelja, to je već jako velik novac. 

Koliko su vlasnici tvrtki uopće spremni da nekome poput fondova podnose račune?
Dosta je to individualno, u mojih dvije godine na čelu AZ-a rekao bih da jesu. Svjesni su da nosimo 'know-how' koji oni trebaju, da firmu možemo napraviti boljom. Neki koji su ranije možda bili manje prijateljski raspoloženi mijenjaju mišljenje, moj dojam je da se klima mijenja na bolje. 

Kritike je izazvala zabrana imenovanja predstavnika OMF-a u NO-e tvrtki u koje ulažu. Što poduzimate po tom pitanju?
Imenovanja predstavnika u NO-e svako mirovinsko društvo određuje na svoj način. I prije zakonskih izmjena interna politika i praksa AZ-a bila je na mjesta predstavnika u NO-ove predlagati prvenstveno neovisne ljude s visokim stupnjem stručnosti i integriteta koji će raditi u najboljem interesu izdavatelja. Smatram da za to u Hrvatskoj ima dovoljno nezavisnih stručnih ljudi. Nešto je drugačija situacija u tvrtkama gdje su fondovi većinski ili jedini dioničari i tu bi se, po meni, u dijalogu sa zakonodavcem trebalo naći optimalno rješenje.

Ima li ikakvih signala od Vlade kad bi se mogla podignuti stopa izdvajanja za II. stup? 
Razgovaralo se o tome, ali nema ništa konkretno.

Što kažete na ideje da je država trebala osigurati više fleksibilnosti u korištenju štednje u II. stupu, primjerice samokreditiranje uz 0% kamate po uzoru na SAD?
To je ideja koju treba razvijati, ali u dužem razdoblju i usko vezana i ovisna o razini financijske pismenosti. Bojim se da bismo u ovom trenutku imali negativnu selekciju, da bi se na takva rješenja odlučivali ljudi u financijskim problemima, a time bi se problem dodatno produbio. Mi ipak nismo SAD, prvenstveno po financijskom obrazovanju, razvijenosti financijskog tržišta, a u našoj državi pridaje se veća pozornost socijalnoj komponenti pa bi ti članovi opet pali na teret države. 

OMF-i su profitirali zbog lošeg kreditnog rejtinga jer su državne obveznice nosile visoke prinose. Rejting nam raste, prinosi padaju, a kamatne stope su povijesno niske. Gdje ostvarujete prinose?
Tu se vraćamo na one tri faze razvoja; moramo diverzificirati portfelj i naći druge vrijednosne papire s fiksnim prinosom, možda korporativne obveznice, pojačati ulaganje u infrastrukturu koja nosi vrlo stabilne i održive prinose na dugi rok. Takvi oblici ulaganja na neki način odgovaraju na zahtjev za višim prinosima uz određeno povećanje rizika te nude veću diverzifikaciju. Mišljenja sam, da na domaćem tržištu postoji potencijal za takav tip ulaganja. Budući da smo pretežito "buy and hold" investitori s obzirom na veličinu, diverzifikaciju moramo provoditi štiteći interese članova, ali se i odgovorno ponašati na tržištu kapitala. Odlično je da kreditni rejting raste jer je to dobro za državu i za nas kao najveće ulagatelje u državu.  

Kakve su prinose ostvarili AZ fondovi prošle godine?
Kada gledamo prinose mirovinskih fondova, treba gledati duže periode. U jednoj se godini može dogoditi neka anomalija ili ne uspijete u potpunosti realizirati investiciju pa prinos može biti ili jako dobar ili jako loš. Uvijek naglašavamo da smo ulagači na duži rok i kao takve nas treba promatrati. Od osnutka do kraja travnja ove godine prosječni godišnji prinos u AZ fondu kategorije A iznosi 7,23%, u fondu B 5,51%, a u fondu C 5,52% i značajno je iznad stope inflacije što znači da smo povećali realnu vrijednost imovine članova. Općenito kada pričamo o milijardama, kad kažete da smo kao industrija od 100 milijardi pod upravljanjem, 30 milijardi zaradili, članovima je to imaginarno. Ali, drugo je kad netko na osobnom računu putem weba ili mobilne aplikacije vidi da je uplaćeno 300.000 kuna, a da mu je zarađeno još preko 100.000. To je stvaran novac pojedinog člana, njegova imovina kojom će jednog dana raspolagati i to je nešto što svatko razumije! 

Kako će se niže naknade za upravljanje odraziti na AZ? 
Neće i ne smiju se odraziti na kvalitetu investicijskog procesa i usluge prema našim članovima iako su naknade smanjene dosta oštro. Odrazit će se jedino na profitu društva za upravljanje i na naše dioničare.  Ali, s obzirom na njihovu neupitnu reputaciju naši članovi sigurno mogu mirno spavati jer se kvaliteta upravljanja i rada u AZ-u neće promijeniti na lošije. 

Koliko su zakonske izmjene utjecale na III. stup?
Od početka godine bilježimo skok interesa za dobrovoljnom štednjom u AZ dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Ulazne naknade su ukinute, možda isto preoštro, ali tu smo gdje jesmo. III. stup je sjajna investicija za buduću mirovinu, ima neka svoja ograničenja da se novac ne može povlačiti prije 55. godine, ali nosi državna poticajna sredstva i poreznu olakšicu za poslodavca. To je sjajna prilika koja nije dovoljno prepoznata, čak ni u široj financijskoj zajednici i taj ćemo oblik štednje za mirovinu dodatno promovirati. 
Prosječna uplata u 3. stup u našim fondovima je oko 4000 kuna godišnje, a optimalna uplata iznosi 5000 kuna godišnje ili 416 kuna mjesečno za ostvarivanje maksimalnog državnog poticaja od 750 kuna.Za neke je puno, no mislim da je za većinu dostupno. Ono što je bitno kod mirovinske štednje je upravo horizont štednje. Dozvolite samo jedan primjer: s uplatom od 200 kuna mjesečno na rok od 30 godina uplatit ćete 72.000 kuna, a iznos na računu (uz 3% prinosa godišnje i državni poticaj) rezultirat će ušteđevinom u III. stupu u iznosu većem od 130.000 kuna. Ako pred sobom imate samo 15 godina štednje i uplaćujete 400 kuna, uplatit ćete istih 72.000 kuna, ali će stanje na računu iznositi samo nešto preko 100.000 kuna. Mislim da je zaključak jasan!

Tema financijskog opismenjavanja sve je češća, vi dosta na tome radite, no u praksi osiguranike u fond i dalje uglavnom dodijeli Regos… Gdje zapinje?
Za početak moramo osvijestiti ljude da je to njihov novac na računu pa će ih više zanimati detalji poput kategorije fonda, rizičnosti i prinosa. I prije nego je financijska pismenost ušla u zakon, mi smo kao AZ, ali i Udruženje mirovinskih fondova, puno radili na tome; od školaraca do stručnih skupova i seminara. To je jako dugačak put, ali mu nema alternative. 

Bi li ga trebalo uvesti u škole?
Apsolutno da, i tu smo spremni pomoći u smislu infrastrukture, edukacije, kako god, AZ i ja osobno. Mi kao društvo možemo objaviti stotinu oglasa koje će ljudi vidjeti pa u konačnici okrenuti stranicu i zaboraviti poruku. Ali, ako djecu nešto učimo, onda će oni pitati roditelje koji će tako biti prisiljeni o tome nešto znati. Zato je jako bitno početi od škole i uložiti u nove generacije.  

Zašto podržavate projekt Hrvatska pamet Hrvatskoj?
Projekt Hrvatska pamet Hrvatskoj prepoznali smo od početka kao vrlo konkretan projekt kojim se studentima omogućava prezentiranje konkretnih projekata koji u konačnici mogu prerasti u njihove buduće poslove i tvrtke u kojima će u Hrvatskoj ostvariti uspješne karijere. Projekt je to koji ohrabruje mlade ljude i pokazuje im i dokazuje da se uz dobru ideju, mentoriranje od strane sveučilišnih profesora i uz pomoć financijskih nagrada u natječaju – svoje ideje mogu realizirati u konkretan projekt. Veseli nas što je ove godine uvedena i nova kategorija gdje se mladim ljudima pruža prilika da porade na idejama koje podižu razinu financijske pismenosti i bit će zaista interesantno vidjeti kako mladi ljudi rješavaju taj izazov.