Čak dva najveća nacionalna tiskana medija zadnjih su dana postala zanimljiva javnosti i zbog svojih korporativnih aktivnosti. Za slovensko Delo bila je objavljena ponuda za preuzimanje od strane Pivovarne Laško, a na Beogradskoj burzi su nakon godina straha od stečaja počele kotirati dionice Politike. Kako za dionice Dela, i za dionice Politike događaji nisu prouzročili pretjerano povećano zanimanje ulagača. Dionice Dela su uz skroman promet porasle do razine cijene za preuzimanje, a veliko njihanje dionica Politike je posljedica pravila burze koje su prvo trgovanje postavile na razinu nominalne vrijednosti dionice, koja naravno nema veze sa stvarnom tržišnom vrijednošću.

Ostaci ostataka
Kao što je Delo samo dio nekadašnje tiskovno-nakladničke tvrtke, tako je i Politika samo kostur nekadašnje organizacije. Nekadašnji ČZP Delo imao je tri profitne organizacije, koje su se početkom privatizacije podijelile na tri poduzeća: Delo Tiskarnu, Delo Prodaju i Delo d.d. Tri tvrtke bile su vlasnički neovisne, ali su duže vremena bile poslovno ovisne jedna o drugoj. Sadašnje Delo d.d. zadržalo je izdavačku djelatnost, dok je sadašnja Politika prije svega tiskarska tvrtka koja ima polovično vlasništvo nad kćerinskom tvrtkom Politika novine i magazini d.o.o. Za razliku od Politike, sva tri poduzeća nekadašnjeg ČZP Delo su unatoč povremenim poslovnim poteškoćama, koje su bile posljedica međusobnih poslovnih sporova, poslovale pozitivno. S druge strane, Politika je u novom tisućljeću bila već nekoliko puta na rubu stečaja. Iako ime Politika praktično sve asocira na razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, to je najstariji časopis na Balkanu i pod tim imenom postoji sve od svojeg nastanka 1904. Ustanovio ju je Franjo Ribnikar, s korijenima u Sloveniji. Unatoč brojnim političkim promjenama, obitelj Ribnikar je u oblikovanju politike sudjelovala sve do današnjih dana. Njihov potomak Davorin Darko Ribnikar je bio i glavni akter akcije spašavanja kompanije tijekom koje je Politika ustanovila kćerinsku Politika novine i magazini (PNM). Ribnikar, koji je prije toga bio dugogodišnji dopisnik Politike, 2000. godine postao je i glavni direktor politike AD, a nakon ustanovljenja tvrtke kćeri do 2005. godine je vodio PNM. Pod patronatom obitelji je bila ustanovljena i Fundacija Ribnikar, čija je namjena očuvanje imena i robne marke Politika.

WAZ-ova politika
PNM je tvrtka u polovičnoj vlasti Politike i njemačkog WAZ-a, a u nju je Politika prenijela svoju izdavačku djelatnost. U skladu s dogovorom da je nadležnost Politike urednička djelatnost, WAZ se brine za strateški razvoj i širenje poslovanja. Unatoč tome što je kompanija potpuno u privatnom vlasništvu, nije se uspjela otresti negativnog rezultata ni pet godina nakon nastanka, a uz financijsku potporu WAZ-a tvrtka je ustanovila dvije tvrtke kćeri u Srbiji i jednu u Makedoniji. Njezino je poslovanje inače poprilična nepoznanica. Prema nekim predviđanjima PNM bi ove godine po prvi put trebala poslovati pozitivno. To bi problema moglo riješiti i Politiku koja je posljednjih godina zbog velikih gubitaka PNM-a više puta morala ubacivati novi kapital. Zbog slabog poslovanja u prošlosti, Politika je osim izdvajanja izdavačke djelatnosti prodala i velik dio imovine, između ostalog i poslovnu zgradu u kojoj ima sjedište. Budućnost povezivanja Politike i PNM-a je nejasna. Politika, koja je na razini matičnog poduzeća prošle godine poslovala pozitivno, veći dio prihoda stvara tiskarskom djelatnošću, gdje u Srbiji ima tržišni udjel od oko 45%. Na razini grupe i dalje posluje s gubitkom, prije svega zbog PNM-a. PNM pak želi smanjiti poslovnu ovisnost o Politici, i prošle je godine ustanovila vlastitu tiskaru. Ukoliko PNM bude sam tiskao svoja izdanja, to će značiti osjetno smanjivanje prihoda Politike, što bi anuliralo mogući utjecaj boljeg poslovanja PNM-a. Najveće pitanje koje se tu postavlja su planovi WAZ-a, koji bi na novu tiskaru PNM-a mogao prenijeti prije svega tiskanje nekih drugih izdanja, koja ima širom Europe, a poslovnu suradnju s Politikom očuvati na sadašnjoj razini. U skoroj privatizaciji može se nadati i vlasništvu nad cjelokupnom grupom, a osnivanjem tiskare PNM, WAZ se samo osigurao pred mogućim neželjenim iznenađenjima.

Slijede brojne promjene
Ni poslovanje Dela nije zadnjih godina baš ružičasto. Brz razvoj različitih oblika medija pošteno s je manjio broj kupaca, a zbog snažnih političkih pritisaka značajno se promijenila i urednička politika. Časopis je time izgubio profil lijevo usmjerenog, što je dodatno pridonijelo otkazivanju određenog broja tradicionalnih pretplatnika. Rješenje je kompanija pronašla u povećanom udjelu oglasnog prostora, što je vjerojatno samo kratkoročno, jer je naklada novina i prošle godine značajno pala. Preuzimatelj Dela, Pivovarna Laško, već je i dosad kao jedan od većih vlasnika snažno utjecala na uređivačku politiku Dela, a formalnim preuzimanjem imat će i mogućnost aktivnijeg utjecaja na razvojnu politku medijske kuće. S druge strane, privatizacija Politike nije zaključena jer Republika Srbija i Akcijski fond imaju polovično vlasništvo, a među ostalim dioničarima su većinom nekadašnji dužnici. Dionice u vlasništvu države bit će slobodno prenosive do kraja ove godine, a tad je moguće očekivati i konsolidaciju kompanije. Ali još je veća vjerojatnost da će se kao kupac državnog udjela pojaviti upravo WAZ na kojem se zadnjih godina temelji revitalizacija medija i koji će time preuzeti potpuno vlasništvo nad PNM-om. Iako Politika sa svim svojim izdanjima ima veću nakladu od Dela, oba časopisa u budućnosti skoro sigurno očekuju brojne promjene. Širenjem medijskog prostora postajat će sve teže oblikovati profitabilno poduzeće koje se bavi samo tiskanim medijima. WAZ kao strateški partner Politike će nakon zaključenja privatizacije vjerojatno aktivnije profilirati samo Politiku na području šire regije, pri čemu će iskoristiti povijesni potencijal tvrtke. Veće pitanje je budućnost Dela, čije je financijsko stanje trenutačno puno bolje, i puno bolje od većine tiskanih medija u Sloveniji. Vidljivo je kako Delo nema dugoročnog rješenja padanja naklade, a malo koristi su donijele i dosadašnje vlasničke i uredničke promjene. Jednako tako još nije jasno planira li Pivovarna Laško ostati strateški vlasnik i hoće li osigurati adekvatnu menadžersku strukturu, koja će taj medij izvući iz krize. Među nagađanja koja se u zadnje vrijeme pojavljuju u javnosti više je takvih koji smatraju da je Pivovarna Laško samo privremeni vlasnik koji je svoju ponudu morao dati zbog formalnih zahtjeva zakona o preuzimanjima i ne bi bilo čudno da se Delo i Politika nakon nekoliko godina nađu pod okriljem istog vlasnika.

Karel Lipnik, nezavisni analitičar i investicijski savjetnik