Upozorenja da male banke trebaju ujediniti snage ili se u suprotnom neće uspjeti othrvati konkurenciji u budućnosti na bankarskom tržištu čuju se već nekoliko godina. Ozbiljne naznake da se sprema konsolidacija pojavile su se prošle godine ulaskom fondova za gospodarsku suradnju, a potom je Ministarstvo financija projekt spajanja Karlovačke banke, Centar banke, Vabe, Banke Kovanice i Nava banke Croatia banci prebacilo na Državnu agenciju za osiguranje uloga. Umjesto pri kraju, danas je projekt praktički mrtav, ali to nitko ne želi javno potvrditi. Izlaskom države iz daljnjih ulaganja u banke kroz FGS-ove u povijest odlazi i ideja da bi fondovi rizičnog kapitala konsolidirali sektor.

Kako svjedoče nedavni događaji u Karlovačkoj i Centar banci, problem malih banaka aktualniji je nego ikad, a kriza ga je u proteklih nekoliko godina dodatno pojačala. Brojke o domaćem bankarskom tržištu na prvi pogled su sjajne: 31 kreditna institucija nagomilala je više od 400 milijardi kuna aktive, a svoj dio kolača našle su stambene štedionice i kreditne unije. Konzervativan pristup banaka i regulatora u vrijeme kreditne ekspanzije doveo je do toga da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja tijekom dužničke krize nije trebala spašavati banke, već su one spašavale državu od bankrota. Ispod površine slika je manje sjajna. Prvih desetak najvećih igrača kod sebe je privuklo 90 posto svih klijenata, njihovih depozita i plasiralo im kredite. Ostalih dvadesetak bori se za mrvice na tržištu, no iza njih ne stoje jake europske grupacije, već u pravilu domaći ulagači. Pravila igre, međutim, za sve su ista: politika rezerviranja, troškovi back-officea i minimalni zahtjevi o kapitalu.

Borba s troškovima

Borba s troškovima jedan je od ključnih frontova na kojem su male banke izgubile bitku s velikim igračima davno prije krize. Omjer troškova i prihoda u malim bankama prelazi 75 posto, dok su velike banke to uspjele spustiti na razinu 40-ak posto. Priča o konsolidaciji upravo je trebala udariti na to najosjetljivije područje. Spajanje nekoliko regionalnih banaka u jednu nacionalnu trebalo je eliminirati višestruke troškove uprava, potpornih službi, IT sustava, a spojiti portfelje, klijente i depozite, čime bi se profitabilnost podigla na održivu razinu.

Dok je najveća opasnost za opstanak bila tada teško zamisliva ideja o slobodnom ulasku europske konkurencije s jedinstvenom financijskom putovnicom, proces je pao pred barijerom bankarskih ega. Nepremostivim problemima pokazala su se pitanja od cijene,  preko toga gdje će biti sjedište buduće banke, pa do trivijalnosti poput novog imena. Danas je okruženje za dioničare banaka mnogo teže jer su zahtjevi za nove financijske injekcije izvjesni, no čini se da ni to nije dovoljno da pogura konsolidaciju.

“Najveći problem je što i danas vlasnici smatraju da njihove dionice vrijede puno više nego što realno vrijede. Sve transakcije u bankarskom sektoru u Europi prošle godine trgovale su se u rasponu oko 0,5 do 0,85 knjigovodstvene vrijednosti, što je vlasniku teško prihvatiti ako je prije nekoliko godina imao ponudu na dva do tri puta ‘booka’”, kaže jedan domaći bankar koji je želio ostati anoniman.

Pitanje je mogu li vlasnici malih banaka čekati bolja vremena i nadati se višim cijena. Za njih, na žalost, banka nije obična tvrtka koje može bezbolno ući na tržište ili izaći s njega jer je, zbog činjenice da realocira nacionalnu štednju uz multiplikativne efekte na monetarni sustav, za njezinu sudbinu zainteresirana Hrvatska narodna banka, ali i država, koja jamči za depozite. Dok čekaju bolje dane, od vlasnika se traže kontinuirane kapitalne injekcije kako bi banka održala razinu kapitalne adekvatnosti iznad 12 posto, koju nemilosrdno nagrizaju rezervacije i gubici.

Koliko se od vlasnika očekuje, ilustrira primjer suvlasnika Centar banke Dragutina Biondića, koji je u lanjskoj dokapitalizaciji sudjelovao sa 34 milijuna kuna, koje je čišćenje porftelja velikim dijelom “pojelo”. Centar banka trebala je biti platforma za konsolidaciju malih igrača. Prošle godine dokapitalizirao ju je sa 97 milijuna kuna fond za gospodarsku suradnju Alternative PE (u kojem je polovicu novca osigurala država). Ulazak državnog novca u čišćenje privatnih malih banaka dok se (tada) razmišljalo o prodaji profitabilnog HPB-a, uz krpanje rupa u državnoj Croatia banci (koja također posluje s gubitkom) negativno je odjeknulo u javnosti. Država se na pola obavljenog posla povukla iz ulaganja u bankarski sustav, a Centar banku, koja je na polugodištu imala 66 milijuna kuna gubitka, trebala bi sa 75 milijuna kuna dokapitalizirati J&T banka iz Češke.

Sara iz Dalekovoda ruši predrasude

Sve više žena ulazi u sektor koji je donedavno bio zatvoren za njih

važnije nego ikad prije

Jedna vještina sve više odlučuje o financijskoj stabilnosti građana

No, ponuda je uvjetna jer Česi žele da loš portfelj preuzme netko drugi, što nije dobro odjeknulo ni u DAB-u ni HBOR-u, pa je neizvjesno kako će se postaviti J&T. Alternativa J&T-a je još jedna banka, spominje se varaždinska Vaba, čiji je gubitak premašio 24 milijuna kuna, pa u tom slučaju Centar banka traži alternativno rješenje za dokapitalizaciju.

Velik rizik

Ispod kapitalnog minimuma od 12 posto pala je i Karlovačka banka, koju je prije nekoliko mjeseci potresao skandal s uhićenjima u Upravi i NO-u. Banka je uspješno projedrila kroz to razdoblje, no čišćenje je ponovno srušilo adekvatnost, a gubitak do kraja lipnja dosegnuo je 21,5 milijuna kuna. Premda ju ju izglasali, dioničari Kabe nisu uplatili 20 milijuna kuna, pa i ta banka pod povećalom HNB-a traži strateškog ulagača, a interes je potvrdio karlovački HS Produkt. Istodobno, Tesla banka čeka zeleno svjetlo regulatora za novog ulagača, a s operativnim gubicima bori se niz malih igrača…

Pred male banke stiže novi udar kroz strožu politiku rezerviranja. Očekivani efekt je oko 1,3 milijarde kuna, no to je procjena samo za velike, dok su mali nepoznanica. Regulator male banke promatra kao sistemski nevažne s marginalnom aktivom, no propast Credo banke pokazala je da udar na sustav može biti velik, u dva je tjedna iz banaka pobjeglo više od 1,5 milijardi kuna štednje. Kasnije se štednja vratila, no i danas dio velikih banaka ima zatvorene linije kreditiranja prema malima.

Ne riješe li vlasnici problem kapitala, koje će rezervacije istopiti, problem bi mogao pozvoniti na vrata DAB-a. Premda u fondu ima 3,3 milijarde kuna za isplatu osigurane štednje, pitanje je mogu li HNB i država sebi dopustiti narušavanje povjerenja u bankarski sektor u petoj godini krize.