Fed je svojim intervencijama 2002. godine odgodio krizu uzrokovanu krahom dot-com kompanija koja je sada hipotekarnim slomom eksplodirala mnogo jačom snagom i zaljuljala cijeli financijski svijet, govore sve glasniji kritičari Feda. Najviše je na udaru bivši šef Feda Alan Greenspan kojega optužuju da je, poput orkestra na Titanicu, nastavio sa svirkom dok je brod tonuo. Moćni čovjek koji je određivao smjer globalnog gospodarstva kriv je što je zbog straha od recesije koja je mogla nastupiti nakon sloma dot-coma špekulativni kapital jednostavno preusmjerio na tržište nekretnina, omogućujući liberalnim pravilima davanje bankovnih kredita za kupnju nekretnina velikoj skupini građana za koje se znalo da te kredite neće moći vraćati. Sve je to dovelo do velikog rasta cijene nekretnina pa su na tom tržištu nekoliko godina svi lijepo zarađivali te su se toliko opustili da nisu vidjeli da balon postaje sve širi i da mu prijeti pucanje. Kada je većina kredita počela dolaziti na naplatu, zavladao je šok jer se odjednom shvatilo da su neneplativi. Financijske institucije, pogotovo one koje su se bavile složenim i rizičnim spekulativnim instrumentima, prve su osjetile udar koji se počeo širiti u valovima te zahvatio bankarske i druge financijske kuće, prvo u SAD-u pa onda u Europi. Profesor ekonomije sa sveučilišta Yale Robert Shiller još je 2005. upozorio: “Jednom kada su dionice dot-com kompanija počele padati, tržište nekretnina postalo je odušak za spekulativnu mahnitost koju je s lanca pustilo dioničko tržište.

Gdje drugo lakoumni igrači mogu upotrijebiti svoje novootkrivene trgovačke talente? Slika velikih kuća postala je melem za povrijeđena ega razočaranih ulagača. Ovih je dana tržištu nekretnina najbliža nacionalna opsesija pokerom“. Greenspan je, doduše, prije nekoliko godina upozoravao na mogućnost sloma, ali primjerice Financial Intelligence Report upozoravaju da je to učinio prekasno. Ovih se dana često citira poznati ulagač George Soros koji je u intervjuu krizu usporedio s Velikom depresijom te naglasio kako je ”situacija mnogo ozbiljnija nego su to vlasti spremne priznati.“ Wall Street je u ožujku ostao u nevjerici kada je jedna od najstarijih i najvećih banaka propala jer je rizičnim fondovima davala visoke pozajmice. Još više su se iznenadili kad je na vidjelo izašlo da JPMorgan želi kupiti Bear Stearns za samo 236 milijuna dolara. Toliki pad knjigovodstvene vrijednosti doveo je do panike na burzama i svi su počeli spominjati ”crni četvrtak” 24. listopada 1929. Tada je burzovni slom doveo do Velike depresije čiji je rezultat bio 5000 ugašenih banaka i gubitak posla svakog četvrtog Amerikanca. Kao razlog sloma u udžbenicima se navodi hiperprodukcija koja je na početku pumpala cijene dionica, a kada se shvatilo da su precijenjene, bilo je kasno. Razlozi najnovijeg sloma nalazi se u spekulativnim aranžmanima financijskih kuća od kojih je većina toliko kompleksna da je velikom broju ekonomista bilo teško shvatiti njihov mehanizam. Američki ministar financija Henry Paulson najavio je donošenje zakona koji bi trebali omogućiti strožu kontrolu financijskih institucija. Problem je što se takve krize događaju ciklički te se nakon izbijanja svake nađe neki ministar financija koji najavi promjenu zakona koji bi u budućnosti trebao spriječiti svaku krizu.