Godina 2009. bila je godina zbrajanja gubitaka i lizanja rana u svjetskom financijskom sustavu. U takvim okolnostima svakome je bilo najvažnije da se prvo pobrine za očuvanje vlastite likvidnosti u neposrednoj budućnosti (kako je to sjajno uočio Keynes 1930-tih godina), a tek potom za sve ostalo.

Novac se čuvao i povlačio iz plasmana, razina zaduženosti smanjivala. Najveća opasnost zaprijetila je tada malim europskim državama, među njima i Hrvatskoj, koje ne emitiraju vlastiti novac nego ovise o plasmanima malog broja velikih europskih banaka. Novac je slobodno tekao preko europskih granica, ali nije postojao nikakav politički ni regulatorni mehanizam koji bi upravljao tim tokovima ako u sustavu nastanu problemi.Srećom, Europa je brzo uočila opasnost i hitro reagirala: već od studenoga 2008. u Beču je u brzom slijedu održan niz sastanaka “bečke inicijative” koji je kulminirao potpisivanjem sporazuma 27. ožujka 2009. kojim su velike europske banke angažirane u zemljama u tranziciji sklopile džentlmenski sporazum da neće glavom bez obzira nahrupiti na izlaz, barem ne do kraja 2010. godine.Bio je to vrlo široki forum sastavljen od predstavnika vlasti svih zainteresiranih zemalja, najvećih europskih banaka, Međunarodnog monetarnog fonda, Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Svjetske banke i Europske komisije (koliko znamo, iz Hrvatske nije sudjelovao nitko) na kojem je uspostavljen konsensus da će svi oni osigurati jamstvo za štednju, likvidnost banaka, adekvatni jamstveni kapital, bez ikakvih nepotrebnih restrikcija i ometanja. Pritom su i EBRD, Europska investicijska banka (EIB) i privatni ogranci Svjetske banke stavili na hrpu dodatni proračun od 25 milijardi eura za financiranje poduzetničkih pothvata.Bečka inicijativa, o kojoj se u javnosti tada kao i danas vrlo malo znalo, pokazala se kao velik uspjeh, barem u tom smislu da su se svi sudionici pridržavali svojih obveza, i Europi “u nastajanju” pomogli da s financijske strane lakše prebrodi “realne” šokove u gospodarstvu, pad proizvodnje i rast nezaposlenosti.

Listopad 2008. – Gubitak od 2800 milijardi dolara

28. listopada Britanska središnja banka objavila je procjenu prema kojoj će svjetski financijski sustav u aktualnoj krizi pretrpjeti gubitak od 2800 milijardi dolara. Pomoć financijskih i monetarnih vlasti širom svijeta financijskom sustavu u tom trenutku već je dosegnula oko 4000 milijardi dolara.

Studeni 2008. – HNB počinje ubrizgavati novac

20. studenoga Hrvatska narodna banka napokon je ubrizgala nešto novca u financijski sustav. HNB je snizio stopu obvezne pričuve banaka sa 17 na 14 posto i time oslobodio 5,9 milijardi kuna u kunskom i 2,5 milijardi kuna u deviznom dijelu obvezne pričuve. To se dogodilo nakon što su financijske institucije tjednima upozoravale na nedovoljnu likvidnost u sustavu.

Studeni 2008. – U recesiju ulazi i Njemačka

25. studenoga Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, u trećem kvartalu zapala je u recesiju. MMF je istodobno prognozirao da će sva velika svjetska gospodarstva ući u recesiju, prvi put od Drugog svjetskog rata.

Vrhunski stručni tim

U čemu je njihova tajna? Od male ordinacije do dentalnog centra za najzahtjevnije zahvate

Digitaliziran proces

Digitalni dokument nije isto što i digitalni proces: gdje osiguravatelji i dalje gube vrijeme i novac

Prosinac 2008. – EU podiže jamstva za štednju

9. prosinca Europski parlament odobrio je da Europska unija podigne jamstvo za privatnu štednju na sto tisuća eura, odmah na 50.000 eura, a do kraja 2009. i do sto tisuća. Potez je povučen nakon što su europske banke uočile opasnost od panične navale štediša na šaltere.

Prosinac 2008. – Madoff oštetio i Europljane

Kao da kriza i recesija nisu bile dovoljne, nekoliko velikih europskih banaka objavilo je svoje gubitke u fondovima kojima je upravljao najveći prevarant u povijesti Bernard Madoff. Man grupa, najveća europska kompanija za upravljanje otvorenim hedge fondovima, izgubila je 360 milijuna dolara, UniCredit 75 milijuna, Banco Popolare 60 milijuna, dok su ženevske banke i investicijski fondovi izgubili 4,22 milijarde dolara!

Prosinac 2008. – FED reže kamate deseti put

U borbi s recesijom američka centralna banka FED po deseti je put za redom snizila svoju osnovnu kamatnu stopu, ovaj put do samoga kraja, praktično na nulu. FED je još jednom potvrdio da će koristiti sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju da bi potaknuo rast gospodarstva. Burze su odmah reagirale velikim skokovima indeksa: Dow Jones za 4,20 posto, a S&P i Nasdaq za više od pet posto u jednom danu.

Siječanj 2009. – EU spašava Latviju

8. siječnja Mala baltička zemlja Latvija za provedbu programa dubinskog oporavka primila je međunarodnu pomoć u obliku pozajmica od čak 7,5 milijardi eura. Europska unija posudila joj je 3,1 milijardu, a ostatak Švedska, Finska, Danska, Norveška, MMF, Svjetska banka, EBRD te Estonija, Češka i Poljska. Problemi s kojima se suočila Latvija bili su gotovo identični onima u Hrvatskoj, samo nešto veće magnitude.

Siječanj 2009. – Hrvatska u recesiji

20. siječnja Hrvatska statistika najavila je da je i Hrvatska u zadnjem kvartalu ušla u recesiju. Bruto domaći proizvod u trećem kvartalu ostvario je pad od 0,5 posto, a loši rezultati industrije i trgovine najavili su pad BDP-a i u četvrtom kvartalu. Tako je postalo jasno koliko je bilo neutemeljeno planiranje državnog proračuna s rastom BDP-a od dva posto, pa je postalo očigledno da se pred Vladom nalazi rebalans.

Siječanj 2009. – Cijena nafte pala 80 posto

20. siječnja Cijena nafte izluđivala je gospodarstvenike. No, na iznenađenje mnogih koji su predviđali da cijena neće padati, ona se stropoštala s vrhunca od 147 dolara na ispod 33 dolara za barel. Ovako je izazvala nevjericu pojeftinivši u odnosu na predkrizni maksimum za gotovo 80 posto!

Prosinac 2009. – Obama izabran u jeku krize

20. prosinca Amerika je dobila novog predsjednika, Baracka Obamu, sina crnog Afrikanca iz Kenije i bjelkinje iz Kansasa. Zakletvu je položio držeći ruku na istoj Bibliji kao i Abraham Lincoln 148 godina prije njega. Naslijedio je Bijelu kuću koju su najvećim dijelom sagradili crni robovi i američku naciju u dubokoj ekonomskoj krizi.

Siječanj 2010. – Najvrednija stvar postaje zlato

21. siječnja Analitičari Morgan Stanleya objavili su prognozu da bi za tri godine cijena unce zlata mogla porasti na 1075 dolara. U 2010. godini prosječna cijena zlata, prognozirali su u Morganu, mogla bi se povisiti na tisuću dolara. Dobro su pogodili: na Badnjak 2010. unca zlata stoji točno 1428,5714 dolara. Još kad bi znali objasniti što je to u zlatu što tako privlači ljude i čini zlato vrjednijim od novca. Možda to, što ga se ne može “štampati” po volji i prema potrebama?

Siječanj 2010. – P.Volcker – čovjek za kraj krize

24. siječnja Čelnici administracije predsjednika Obame u prvim su intervjuima najavili opsežne planove za popravljanje sustava financijske regulacije i kontrole u zemlji, zbog čijih je nedostataka i izbila velika financijska kriza 2007.-2009. Na čelo tima za obuzdavanje uletavanja u financijske rizike predsjednik Obama postavio je nekadašnjeg predsjednika FED-a Paula Volckera.