Dugogodišnje probleme (ne)održivosti mirovinskog sustava dodatno je nagrizla kriza. Prihodi od doprinosa su u padu, broj umirovljenika i trošak mirovina neprestano raste.

K tome, od pet Vladinih mjera usmjerenih na mirovinski sustav usvojena je tek jedna, dok je druga već u najavi (penalizacija prijevremenog umirovljenja) dodatno povećala broj umirovljenika. “Budući da je mirovinski sustav godinama korišten kao mehanizam rješavanja socijalnih i gospodarskih problema, čini se da će predložene mjere dosta sporo ispravljati činjenicu da na jednog umirovljenika dolazi gotovo jedan zaposlenik.” Zaključak je to Marijane Bađun, autorice aktualnog osvrta Instituta za javne financije, o temi mirovina i krize. Zahvati u mirovinski sustav moraju se pojačati reformama na tržištu rada, smatra Bađun, i to financijskim poticajima za nastavak rada, honorarnim poslovima starijim radnicima, ulaganjem u cjeloživotno obrazovanje te povećavanjem stope ekonomske aktivnosti stanovništva. Najnovije lipanjske brojke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje “sve više pobuđuju zabrinutost, kako kod građana, tako i kod nadležnih za njegovu sudbinu”, piše Bađun. Samo prošle godine mirovinski sustav stajao je 10,3 posto BDP-a, a 2008. 9,58 posto. Povećanje troškova mirovina u BDP-u izravna je posljedica krize i pada BDP-a, ali i novog rasta rashoda za mirovine – dodatnim umirovljenjima. Prihodi od doprinosa pali su za 316 milijuna kuna u 2009. pa je jaz između prihoda i rashoda iznosio golemih 14,6 milijardi kuna. Iako je jaz sam po sebi značajan, zabrinjava činjenica da je prošle godine bio 16 posto veći nego u 2008., ili okruglih četiri milijarde kuna! Krajem prve polovice 2010. omjer radnika i umirovljenika iznosio je 1,29 i time je pao na najnižu razinu od 1990. kad je iznosio 3. Najava penaliziranja prijevremenih umirovljenja u šest mjeseci povećala je “bijeg” u mirovinu za nevjerojatnih 75 posto. Osim iskorištavanja prednosti postojećih pravila na izmaku, Bađun smatra da se tolika brojka može objasniti i činjenicom da se poslodavci na taj način “rješavaju” viška zaposlenih, odnosno da raniji odlazak u mirovinu često nije svojevoljna odluka radnika.