Sve do trećeg tromjesečja 2008. godine priljev inozemnoga kapitala u Srbiju bio je dovoljan za financiranje deficita platne bilance.

No najnoviji podaci Narodne banke Srbije (NBS) pokazuju da je u prva četiri mjeseca taj priljev na nultoj točki, odnosno da je sve ono što je prispjelo kroz strane investicije neutralizirano zaduživanjem banaka i poduzeća u inozemstvu. Takav trend ne ostavlja mirnim kreatore ekonomske politike. Uz pomoć MMF-a NBS je uspio sklopiti tzv. bečki dogovor s najznačajnijim stranim bankama. One su se obvezale da neće smanjivati svoju izloženost prema Srbiji. Iako guverner Radovan Jelašić tvrdi da je još u veljači došlo do oživljavanja kreditnih aktivnosti prema gospodarstvu (plasiranje zajmova građanima je smanjeno), činjenica da je priljev svježeg novca zaustavljen govori da na tom planu ipak ima problema. Likvidnost banaka jest povećana, no to se poklapa s aktiviranjem državnih vrijednosnica. Banke višak likvidnosti plasiraju u sigurne trezorske zapise. NBS ne uspijeva potaknuti banke da dodatnu likvidnost umjesto u sigurnost vrijednosnica usmjere u gospodarstvo. Guverner Jelašić priznaje da pitanje kako potaknuti kreditne aktivnosti nije lako rješivo dok god država, ponudom zapisa, bude rješavala problem proračuna. Uza sve to unatoč velikim naporima srbijanske vlade i NBS-a kreditni portfelj banaka ne raste onom dinamikom kojom bankari koriste državne subvencije.

Izdvojeno

Podaci Narodne banke Srbije govore da je došlo do znatnijeg rasta rizika. Udio kredita, kojima je kašnjenje u izvršenju obveze dulje od 90 dana, u razdoblju od rujna do ožujka poraslo je kod gospodarstva sa 5,82 na 11,6 posto, odnosno za 99,3 postotka, dok je kod građana rast rizika bio nešto sporiji, sa 2,66 posto u rujnu 2008., na 3,58 postotka u ožujku, odnosno za 34,6 posto.