Poduzetnik u svojim izvješćima također treba dokazati i postojanje tržišta za proizvodnju nematerijalne imovine ili za samu imovinu, ili pak korisnost nematerijalne imovine u slučaju da se ona koristi interno, raspoloživost odgovarajućih tehničkih, financijskih i drugih izvora za završetak razvoja i korištenje ili prodaju nematerijalne imovine, mogućnost pouzdanog utvrđivanja troška koji se može pripisati razvoju nematerijalne imovine. Za mjerenje nematerijalne imovine poduzetnik mora u svojoj računovodstvenoj politici izabrati ili troškovni ili revalorizacijski model.

Modeli obračuna
U slučaju revalorizacijskog modela obračunavanja sva ostala nematerijalna imovina iz iste skupine mora se obračunavati korištenjem istog modela, osim u slučaju ako za navedenu imovinu ne postoji aktivno tržište. Nematerijalna imovina se nakon početnog priznavanja može mjeriti po njezinu trošku nabave umanjenom za ispravak vrijednosti i za akumulirani gubitak od umanjenja.Također se nematerijalna imovina nakon početnog priznavanja može mjeriti u revaloriziranom iznosu, odnosno njenoj fer vrijednosti na datum revalorizacije troška nabave umanjenom za naknadni ispravak vrijednosti i za naknadne akumulirane gubitke od umanjenja. U svrhu revalorizacije prema standardu, fer vrijednost se treba odrediti prema aktivnom tržištu. Revalorizacija se treba obavljati redovito tako da se knjigovodstvena vrijednost značajno ne razlikuje od iznosa koji bi se odredio primjenom fer vrijednosti na datum bilance.Ako se nematerijalna imovina revalorizira, ispravak vrijednosti na datum revalorizacije se prepravlja razmjerno promjeni bruto knjigovodstvenog iznosa vrijednosti tako da je knjigovodstveni iznos imovine nakon revalorizacije jednak njezinom revaloriziranom iznosu, ili se isključuje iz bruto knjigovodstvenog iznosa imovine i neto prepravljenog iznosa u revalorizirani iznos te imovine. Ako se nematerijalna imovina u nekoj skupini ne može revalorizirati jer ne postoji aktivno tržište, ta se imovina priznaje po njezinom trošku nabave umanjenom za akumulirani ispravak vrijednosti i akumulirani gubitak od umanjenja.

Ispravci vrijednosti
U slučaju da se fer vrijednost neke imovine više ne može odrediti na aktivnom tržištu, knjigovodstvena vrijednost te imovine treba biti njezin revalorizirani iznos na datum posljednje revalorizacije s aktivnog tržišta umanjen za kasniji ispravak vrijednosti i svaki kasniji akumulirani gubitak od umanjenja. Ako se pak knjigovodstvena vrijednost nematerijalne imovine poveća kao rezultat revalorizacije ono se treba izravno pripisati kapitalu u skupinu revalorizacijske rezerve. Međutim, ako se knjigovodstvena vrijednost nematerijalne imovine smanji kao rezultat revalorizacije, ovo smanjenje se treba priznati kao rashod (tada treba izravno teretiti revalorizacijske rezerve u iznosu u kojem ne prelazi iznos koji postoji kao revalorizacijska rezerva te imovine. Isto tako, kumulativna revalorizacijska rezerva koja je uključena u kapital može se izravno prenijeti u zadržanu dobit kada se revalorizacijska rezerva realizira.

Revalorizacijske rezerve

Povlačenje ili otuđenje imovine
Cjelokupne revalorizacijske rezerve mogu se realizirati kod povlačenja ili otuđenja imovine. Poduzetnik sam treba procijeniti ima li imovina ograničeni ili neodređeni vijek uporabe te ako je ograničen, odrediti duljinu vijeka trajanja ili broj jedinica koje čine taj vijek. Neka nematerijalna imovina ima neodređeni vijek uporabe ako se ne može predvidjeti rok do kojeg će ona moći stvarati buduće ekonomske koristi.