Na jučerašnjoj je konferenciji za novinare u Ljubljani bivši predsjednik uprave Mercatora Zoran Janković najavio svoju kandidaturu na izborima za mjesto gradonačelnika glavnog grada Slovenije koji će se održati ove jeseni. Janković, koji je do prošle jeseni osam godina bio predsjednik uprave najvećeg trgovačkog lanca u jugoistočnoj Europi, a kojemu se i pripisuje veliki uspjeh tog poduzeća, objavio je kako će u njegovu izbornom štabu, koji će raditi od 1. kolovoza, glavnu riječ imati članovi uprave Mercatora iz njegove ere, a šef štaba će biti Aleš Čerin.

Kacin i Jelinčić
“Zato što sam građanin Ljubljane, ova kandidatura predstavlja mi izazov. Želim raditi na razvoju grada, a znam brzo i pravilno odučivati”, izjavio je i dodao kako osim toga ima iznimno razvijen socijalni osjećaj i sposobnost motivacije suradnika. Iako još nije dogovorio potporu nijedne stranke, ne isključuje da će u kandidaturi imati potporu neke od njih. Neslužbeno je već razgovarao s Jelkom Kacinom iz Liberalne demokracije Slovenije, ali i Zmagom Jelinčičem, kontroverznim predsjednikom desničarske Slovenske nacionalne stranke. Za kandidaturu treba prikupiti najmanje dvije i pol tisuće potpisa, ali se svi slažu s tvrdnjom kako će Janković takav broj potpisa skupiti bez problema. “Računam na pobjedu, što je moj karakter. Smatram da bi izborna utrka mogla biti baš vesela”, rekao je Janković na konfereciji za novinare i dodao kako smatra da Ljubljani nedostaje razvoj. Svoj program, kao ni listu kandidata ne namjerava otkriti prije 1. rujna, ali već sada tvrdi da ne misli davati nikakva obećanja, jer nije političar. Ipak, obećao je kako će svake godine uspješnost svog rada dati na uvid svima, a od postignutih rezultata trebala bi ovisiti i njegova plaća gradonačelnika. Kako sam tvrdi, njegov motiv i nije novac, već želja za napretkom Ljubljane, prema kojoj bi glavni grad Slovenije trebao postati mjesto gdje će se svi dobro osjećati, na ponos svim njezinim građanima, a ostatku Europe uzor. Iako se prvotno nagađalo da će kao dokaz za tu tvrdnju cijelu svoju kampanju financirati iz vlastitog džepa ipak nije u potpunosti tako. Osim na vlastita sredstva, Janković se namjerava osloniti i na donacije, i to isključivo fizičkih osoba. Kao posebnost njegove kampanje očekuje se i osobni pristup s dobrom primjesom populizma, kakav je i ranije Janković prakticirao kao predsjednik uprave Mercatora. Iako su o Jankovićevu interesu za mjesto gradonačelnika Ljubljane slovenski mediji pisali još prošle jeseni, novu motivaciju za djelovanje Janković je najavio tek potkraj prošlog tjedna.

Potencijalni pobjednik
Ipak, o motivima, osim razvoja Ljubljane, kao ni o programu svoje, zasad nepoznate liste kandidata, nije želio govoriti. Prema neslužbenim informacijama ljubljanskih Financi, o potpori Jankoviću u ponedjeljak su razgovarali članovi ljubljanskog LDS-a, koji vodi Jani Muederndorfer i predsjednik stranke Jelko Kacin. Jednako neslužbeno potvrđeno je iz vrha stranke kako će LDS gotovo sigurno Jankoviću i dati tu podršku iz prozaičnog razloga: imaju problema s pronalaženjem primjerenog kandidata iz redova stranke. Dodatni poticaj LDS-u daju i rezultati istraživanja javnog mnijenja, prema kojima bi Janković glatko dobio izbore.

Razlog za Janšinu glavobolju
O kandidaturi Zorana Jankovića sigurno će mnogo razmišljati slovenski premijer Janez Janša iz Slovenske demokratske stranke, koji je navodno i učinio sve da Jankovića otjera s mjesta predsjednika uprave Mercatora. Hoće li se Janković u političkoj areni pokazati sposobnim kao u gospodarskoj, u što mnogi ne sumnjaju, pokazat će vrijeme. Njegovi protukandidati iz svih stranaka zasigurno već užurbano listaju sve dosjee u kojima bi se mogla pronaći neka Jankovićeva nepodopština kao što su navodno namještanje poslova za Mercator tvrtkama njegovih sinova, a o nekima se još trebaju izjasniti mjerodavna tjela

Paulson i Timošenko pokazali put
Janković je definitivno dio trenda koji je u zadnje vrijeme sve prisutniji, odlaska uspješnih gospodarstvenika u politiku. Najbolji primjeri za to su Henry Paulson, bivši izvršni direktor investicijske banke Goldman Sachs, koji je potkraj lipnja ove godine došao na mjesto tajnika američke državne riznice, i Julija Timošenko, koja je s mjesta predsjednice ukrajinske energetske korporacije UESU još sredinom devedesetih ušla u politiku, da bi 2005. godine, nakon “narančaste revolucije” postala ukrajinska premijerka. Suprotan potez povukao je Gerhard Schröder, koji je nakon odlaska s mjesta njemačkog kancelara postao savjetnik u ruskom plinskom divu Gazpromu.