Okidač velike financijske krize 2008. godine bio je krah američke investicijske banke Lehman Brothers koja se praktički preko noći potpuno – urušila. I isprovocirala spektakularan kaos čiji su se repovi vukli još godinama.

Iako je kriza započela s onu stranu Atlantika, nanijela je puno više štete financijskim institucijama na Starom kontinentu, razotkrivši brojne neuralgične točke u bilancama europskih banaka. Nedugo potom je već dobrano uzdrmanu poziciju europskih banaka dodatno protresla i dužnička kriza, gurnuvši u prvi plan nominalno sigurne državne obveznice članica monetarne unije.

Rezultat višegodišnjeg kaosa, začinjenog cijelim nizom skandala vezanih za najveće igrače (i odgovarajućim reakcijama regulatora), bio je posvemašnji gubitak povjerenja investitora u europski bankarski sektor.

Nagazne mine
Tu krizu povjerenja enormnih razmjera najbolje ilustriraju dvije činjenice. Prvo, cijena dionica brojnih europskih banaka već godinama je, u strahu od kreativnog računovodstva i mogućih nagaznih mina skrivenih u bilancama, niža od knjigovodstvene vrijednosti. Ili u (grubom) prijevodu, većina investitora ne vjeruje ni procjenama vrijednosti banaka koje potpisuju revizori (a kamoli da fantaziraju o nekakvom potencijalu budućeg rasta).

I drugo, nepovjerenje je jasno izraženo kretanjem cijena dionica, za ovu prigodu uobličeno izvedbom Stoxx 600 Banks indeksa. Utrpamo li stvari u nešto duži vremenski kontekst, od sredine 2007. (otkako je kriza prvi puta pokazala svoje ružno lice) do kraja prošle godine, dotični je indeks ostao bez otprilike dvije trećine svoje vrijednosti.

Za to vrijeme nije briljirao niti Eurotop 100 indeks ponajvećih europskih kompanija (kako mu samo ime govori), ali u usporedbi s prethodnom brojkom čak se i nula (0%) doima solidnim rezultatom. Za ovu priču ipak je bitnija usporedba s američkim KBW Bank indeksom, koji je u istom razdoblju (nepunih 16 godina) zabilježio bitno skromniji minus od oko 14% (navedene brojke ne uključuju isplaćene dividende).

Fiksiramo li bazu izračuna na ožujak 2009. godine i kulminaciju krize na financijskim tržištima, razlika poprima uistinu zastrašujuće proporcije: Stoxx 600 Banks je do kraja 2022. porastao za oko 25%, dok se vrijednost KBW Bank indeksa u tom razdoblju više nego – učetverostručila. I sve do nedavno se činilo da negativnu percepciju europskih banaka, a potom i njihovo zaostajanje za američkim konkurentima, ama baš ništa ne može promijeniti.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Sada se, međutim, upravo pred našim očima odigrava radikalna promjena, pri čemu banke možda nude i najveći kontrast. Korijene zaokreta valja tražiti u zadnjem kvartalu prošle godine, kada je popustio višemjesečni pritisak pesimista. To nipošto nije bilo dovoljno za pozitivan predznak na kraju godine, ali je oporavak europskih izdanja bio ponešto dinamičniji (od onih američkih).

Na krilima dramatičnog rasta ključnih kamatnih stopa FED-a polako se mijenjao odnos snaga, a krah Silicon Valley Bank sredinom ožujka poslužio je kao ključan katalizator promjena.

Premda je samo tjedan dana kasnije naprasno zapečaćena sudbina švicarske Credit Suisse (preuzeo ju je UBS), neusporedivo veće europske banke s osjetljivom G-SIB (Global Systemically Important Banks) etiketom, a mnogi su i Deutsche Bank predviđali sličnu sudbinu, kaos unutar bankarskog sustava s druge strane Velike bare nadmašio je strahove i najvećih pesimista.

Duboki glib KBW-a
Čak i prije toga američki je KBW Bank indeks zaglibio duboko na negativnom teritoriju (-17% od početka 2022. do kraja veljače 2023.), dok je europski Stoxx 600 Banks bilježio gotovo identičan pomak, ali s pozitivnim predznakom.

U prvom tjednu svibnja, dok kriza i dalje trese američke banke (s izuzetkom šačice najvećih), upadljiva divergencija dvaju bankovnih indeksa zorno oslikava raspoloženje ulagača.

U nepunih godinu i pol dana pesimisti su progutali čak polovicu tržišne kapitalizacije KBW Bank indeksa (Stoxx Banks 600 bilježi skroman rast), dok pojedine europske banke (uključujući čak i šačicu domaćih banaka na Zagrebačkoj burzi) svojom izvedbom nadmašuju bitno veće američke rivale čiju stabilnost još uvijek nitko ne dovodi u pitanje.