Novčani otvoreni investicijski fondovi najkonzervativniji su investicijski fondovi. Njihovi nazivi često uključuju riječi Cash ili Money, što ukazuje na to od čega je složen njihov portfelj. Novčani fondovi sredstva plasiraju prvenstveno u kratkoročne dužničke vrijednosne papire, kao što su blagajnički, trezorski i komercijalni zapisi te u depozite kod financijskih institucija. Novčani fondovi također mogu dio sredstava investirati u druge novčane i/ili obvezničke fondove te u obveznice. Strategija i ograničenja ulaganja fonda definirani su u statutu i prospektu svakog novčanog fonda.

Prinos od tri do pet posto
Nijedan od novčanih fondova ne investira u dionice jer bi to odstupalo od osnovne strategije investiranja koja se temelji na sigurnosti investiranih sredstava. Znači da od novčanih fondova (osim iznimno) ne možemo očekivati prinose koji su mnogo veći od godišnjih kamata na oročene bankovne depozite. Očekivani godišnji prinosi kreću se između tri i pet posto. Znači, ako želite stabilnost uloga i trebate pristup novčanim sredstvima u skoroj budućnosti, novčani fondovi su prikladno riješenje. Oni su vrlo konzervativni i namijenjeni za kratkoročna ulaganja do šest mjeseci.
Često se ulagači pitaju zašto investirati u novčani fond kad kamata na oročenu štednju može biti veća od prinosa novčanog fonda. Znana prednost je u tome da novac u fondu nije oročen, znači da razdoblje investiranja određujemo samostalno odnosno po potrebi. Isplatu sredstava iz fonda možemo zatražiti bilo kada, zakonski rok za isplatu je sedam dana, no novčani fondovi su oni koji u praksi isplatu obave u dva radna dana. Novačani fondovi tako osiguraju iznimno visoku likvidnost – dostupnost sredstava. Najčešće se novčani fondovi nazivaju “parkiralište” novca.
Naprimjer, poduzeće koje ima višak sredstava može ih držati na poslovnom računu uz godišnju kamatu na viđenje koja iznosi do jedan posto, ovisno o uvjetima poslovne banke. Druga je mogućnost da taj novac plasiraju u novčani fond koji u svakom primjeru stvara prinos veći od kamata po viđenju. Znači, investiranje u novčane fondove se isplati. Većinu sredstava (70 posto) u novčanim fondovima upravo iz navedenih razloga drže pravne osobe i institucionalni investitori, primjerice, osiguravajuća društva. Manji dio uloženih sredstava (30 posto) odnosi se na ulagatelje fizičke osobe. Fizičke osobe se služe novčanim fondovima iz istog razloga kao i pravne osobe (parkiralište novca) prije neke značajnije investicije (obnova nekretnine ili veći planirani trošak) ili kao oprezni početak investiranja u fondove u smislu upoznavanja načina poslovanja i procedura kod uplata i isplata u fond.

Vodeći tržišni udjel
Takvi investitori najčešće u kad “istražuju” ostale fondove (obveznički, mješoviti i dionički) na svom primjeru najbolje nauče kako fondovi posluju što je posebno dobro za investitore koji su nepovjerljivi ili neodlučni.
Upravo na opisani način dosta je postojećih investitora počelo svoja sredstva preusmjeravati iz pasivnih bankovnih oročenja u novčane fondove i kasnije u fondove s potencijalno većim prinosima. Zato što su novčani fondovi najkonzervativniji i po tome najbliži bankovnom oročenju, te su najmanje rizični imaju i najveći tržišni udjel od 40 posto dok su u svojim “najboljim” danima upravljali čak sa 70 posto svih sredstava uloženih u fondove.

Iztok Likar, urednik portala www.hrportfolio.com

Niži troškovi investiranja
Ulazne naknade kod novčanih fondova su 0,00 posto. Isto je i s izlaznim naknadama osim kod nekih fondova gdje je izlazna naknada 0,00 posto tek nakon određenog razdoblja investiranja. Ukupni troškovi naknade za upravljanje i naknade depozitnoj banci kreću se od 1 do 1,65 posto godišnje, a iste su već oduzete prilikom dnevne objave cijene udjela fonda. Kod odabira novčanih fondova nema nekih posebnih kriterija za odabir, najčešče ulagatelj odabere onaj fond koji mu je najpristupačniji prilikom uplata-isplata, znači kod banke s kojom inače posluje radi bržih transakcija. Za kraj je bitno napomenuti da se sve uplate i isplate u fond vrše isključivo u kunama iako su neki fondovi denominirani u stranim valutama.