Iako odluci bankara podignuti (ili ne) kamate na kredite prethode matematika, očekivanja vlasnika i zdravi razum, financijska kriza im je kao jednu od ključnih varijabli u prvi plan izbacila postojeću zaduženost. Više od četvrtine hrvatskih kućanstva potroši najmanje 30 posto svojih prihoda na otplatu kredita, pokazala je anketa koju je UnCredit grupa provela u trinaest zemalja središnje i istočne Europe.

Niska primanja
Najveći broj domaćih kućanstava, 38 posto, na otplatu kredita mjesečno izdvaja do 15 posto svojih primanja, a daljnjih 35 posto kućanstava prisiljeno je izdvojiti između 15 i 30 posto ukupnih prihoda. Socijalno najzabrinjavajući podatak iz ankete jest onaj da četvrtina anketiranih kućanstava kreditne obveze pokriva s više od trećine svojih prihoda. Najveća zaduženost zabilježena je kod obitelji s najnižim primanjima u nekoliko zemalja među koje se smjestila i Hrvatska, a riječ je o Sloveniji, BiH, Poljskoj, Ukrajini i Rumunjskoj. Visoka zaduženost karakteristika je svih zemalja srednjoistočne, tranzicijske Europe, no Hrvatska sa svojim pokazateljima ipak teži prema neslavnom vrhu.

Sličnost s Mađarskom
U Češkoj, primjerice, najveći broj (58 posto) kreditom opterećenih građana na otplate troše vrlo mali dio plaće, do najviše 15 posto. Tek 23 posto (u usporedbi s 35 posto hrvatskih) građana troši do 30 posto plaće kako bi pokrili kredite. Sudeći po strukturi zaduženosti, najsličniji smo Mađarskoj. Najlošije pokazatelje dugovanja kućanstava imaju građani Bugarske i Rumunjske, a najbolje iza Češke stoji Poljska u kojoj 44 posto kućanstva na kredite troši samo 15 posto primanja. Ekonomski rast u većini zemalja srednje i istoče Europe u proteklom se desetljeću većinom financirao kroz kreditna zaduženja i snažan rast bankovnog sektora, a potrošnju i rast investicija snažno su poticale kapitalne injekcije. Kriza koja je dovela do zaustavljanja kapitalnih tokova, praktičnog prestanka međubankarskog kreditiranja i drastičnog pada investicija, regiju je (a time i neke ekonomije, među kojima i hrvatsku) dovela do ruba krize likvidnosti. U neposrednoj budućnosti rizik likvidnosti, smatraju UniCreditovi analitičari, posebno će osjetiti poduzeća čije su potrebe za kapitalom već ove godine dvostruko veće od rasta njihovih depozita. Unatoč povećanim potrebama kriza je zatvorila pristup međunarodnim tržištima dionica i obveznica, smanjila razinu međukompanijskog financiranja, ali i općenito postrožila uvjete kreditiranja. Za razliku od korporativnog sektora, krizu tek sad počinje osjećati sektor stanovništva čija će ranija zaduženost u strožim uvjetima financiranja tek postati pravi problem u budućnosti. Povećaju li banke cijenu kredita, a stručnjaci vjeruju da je to samo pitanje vremena, taj sektor osim usporavanja prihoda i pada potrošnje, očekuje dodatan udar na budžete. Na koncu, pitanje je procjene bankara, može li sektor stanovništva uz postojeću zaduženost i sve dublju financijsku krizu podnijeti više kamatne stope, a da se bankama to ne obije o glavu kroz drastično povećanje nevraćenih rata kredita.