Na početku godine svugdje u svijetu uobičajeno najviše pažnje privlače fondovi koji su ostvarivali najbolje rezultate u prošloj godini. Tako, primjerice, u SAD-u liste najuspješnijih fondova predvode geografski usredotočeni i nešto hrabriji fondovi. Osam ‘kineskih’ fondova nalazi se u skupini od deset internacionalnih fondova s najvećim prinosom (fondovi iz SAD-a koji ulažu na strana tržišta, dok se još dva nalaze u top 25). Svih 10 najuspješnijih američkih fondova imali su prinose iznad 37%! U SAD-u stoga vlada poprilično oduševljenje prema svijetu u razvoju, a analitičari ipak ističu kako su Kina, ali i Rusija i Indija, gdje su također išla značajna ulaganja uspješnih dijelova američke fondovske industrije, izuzetno rizična tržišta. Ključno upozorenje za 2007. glasi: geografska usredotočenost je rizična, pogotovo ako je još k tome koncentrirana sektorski! Među najuspješnijima američkim fondovima u 2006. bili su i fondovi orijentirani regionalno, primjerice, na pojedine zemlje u Latinskoj Americi ili europske emerging markets, a ta tržišta obilježava – volatilnost. Istodobno, 2006. bila je godina blistanja mnogih small cap fondova, pogotovo onih usredotočenih, dok su među large cap fondovima oni s visokim dvoznamenkastim rezultatima bili rijetkost. Sve u svemu, čini se kako je većina ovogodišnjih lidera usko usredotočena te stoga rizična, pa ne mogu djelovati kao kvalitetna nadopuna imovine ulagača stranim udjelima. Štoviše, mnogi od ovogodišnjih dobitnika su i u 2004. i 2005 ostvarili veliki rast, stoga sada na sebi nose težinu ostvarene cijene udjela kao i sve druge uobičajene rizike, i možda neće trebati puno kako bi počeli slabjeti. Načela godišnjeg preispitivanja izbora fonda koja vrijede za američke ulagače, vrijede i za hrvatsku fondovsku industriju. Iako kod nas ne postoje fondovi osim jedne iznimke (Raiffeisen C. E.) koji ulažu u zemlje u koje ulažu i američki fondovi međunarodne usmjerenosti i visokih prinosa, rizičnost ulaganja naših fondova je slična pa upozorenja koja vrijede za američke top performere u značajnoj mjeri vrijede i za hrvatske: fond koji je u jednoj godini bio najbolji, iduće godine može podbaciti! To se već događalo nekima od najzanimljivijih hrvatskih fondova zadnjih godina kao što su KD Victoria, Ilirika JIE. Jedne su godine bili predvodnici, a druge u donjoj polovici uspješnosti. Ipak, hrvatki top performeri u pravilu nisu bilježili gubitke ni u lošijim godinama, a gubici su kod prosječnih fondova znali biti oko desetak posto (Select Europe, Erste Balanced) što se teško nadoknađuje.

Europski fondovi geografskog usmjerenja na daleka tržišta poput latinoameričkog, azijskog i sličnih ostvarivali su podjednake rezultate kao i američki fondovi međunarodnog usmjerenja. Za razliku od američkih, europski su koristili blizinu istočnoeuropskog tržišta, Rusije i Turske pri tome obilato koristeći svoju ekspertizu i prisutnost svojih ekspozitura u tim zemljama. Među inima bilo je i posebnih fondova koji su ulagali na tržište Balkana ili primjerice baltičkih zemalja, što je nešto manje karakteristično za američke fondove međunarodnog usmjerenja. Neki fondovi su ulagali u euroazijski prostor dajući si pri tome slobodu odabira ulaganja na tržišta Rusije, Turske, Kine i Indije, a tako su ulagali i neki od najuspješnijih američkih fondova u zadnjem desetljeću koji su po učinku bili nešto bolji i stabilniji od današnjih američkih fondovskih zvijezda. Nakratko su i u 2006. ova tržišta podbacila. Među podbačajima su bili Turska i baltičke zemlje, ali i Kina, Indija i Rusija. Uzevši u obzir cjelokupnu situaciju u fondovskoj industriji u svijetu, svakako je potrebno i kod nas ponoviti ista upozorenja ulagačima: 1. Dobitnik na kraju godine ne mora piti uspješan iduće godine. 2. Uska geografska usmjerenost donosi i viši rizik za ulagača. 3. Osim ako je ulagač sklon riziku, nije uputno da mu portfelj čine udjeli u fondovima koji su u samome vrhu dobitnika godine. 4. Visoka cijena udjela može govoriti o prezagrijanosti tržišta.
(Goran Bakula)