Globalna ekonomska kriza reflektirala se i na energetski sektor. Svagdje gdje je zabilježen pad gospodarskih aktivnosti, dogodio se i pad potrošnje energije. To se naravno reflektiralo i na stanje tržišta energije pa su cijene energije na tržištima bile znatno niže nego u 2008. godini.

Mogući oporavak globalnoga gospodarstva imat će utjecaj i na energetsku opskrbu. Povećat će se pritisak na cijene, ali vjerojatno ne tako da će se ponoviti 2008. godina. Realno je očekivati nešto višu razinu cijena nego u 2009. godini. U Hrvatskoj se u energetskom sektoru 2009. godine nije dogodilo ništa što bi promijenilo globalnu sliku opskrbe energijom. Sigurnost, odnosno nesigurnost opskrbe energijom na istoj je razini kao i 2008. godine: visoka razina uvoza električne energije, nepromijenjeni dobavni pravci prirodnoga plina, skladište prirodnoga plina s nepromijenjenim kapacitetom, proces modernizacije rafinerija nije dovršen pa one nisu u stanju zadovoljiti tržišne potrebe za derivatima nafte zahtijevane kvalitete. Energetski sektor u Hrvatskoj je i prije bio u financijskoj krizi. To je posljedica u prvom redu nerazumne administrativne kontrole cijena koja je energetski sektor gurnula u ekonomsko-financijsku nesposobnost normalnog funkcioniranja i razvoja s dugoročnim posljedicama na društvo, gospodarstvo i energetski sektor. Kriza u 2009. godini samo je produbila ionako loše financijsko stanje u energetskim tvrtkama. Posljedice krize su zaustavljanje razvoja kroz prekid investicijskog ciklusa te problemi s likvidnošću i plaćanjem obveza dobavljačima i državi u svim energetskim tvrtkama. Zbog prolongiranja sklopljenih ugovora i naplate potraživanja, odustajanja od pojedinih investicija i smanjenja obuhvata održavanja u tvrtkama koje servisiraju energetske tvrtke svojim uslugama i opremom dolaze do smanjenja poslovne aktivnosti i gubitaka radnih mjesta. Energetski sektor zbog svoje financijske situacije nije u stanju mijenjati odnose, odnosno povećavati sigurnost i smanjivati rizike opskrbe energijom.

Zbog takvog stanja u energetskom sektoru u Hrvatskoj posljedice su smanjenje prihoda državnog proračuna na razini od 1,5 milijardi kuna. Je li moguće mijenjati situaciju u krizi? Nedvosmisleno odgovor je da. Potrebno je provesti niz usklađenih mjera koje bi omogućile promjenu stanja u energetskom sektoru: uspostaviti tržišne cijene energije u jednom koraku i kao dodatnu mjeru zakonski izmijeniti nadležnost Vlade za određivanje cijena u korist regulatorne agencije, uspostaviti sustav socijalne pomoći za građane, čija primanja, nisu dostatna za servisiranje troškova energije, ukinuti krizni porez jer bi se povećanim prihodom energetskog sektora na temelju realne tržišne razine cijena mogao nadoknaditi manjak prihoda, utvrditi ciljeve razvoja obnovljivih izvora energije za idućih pet ili deset godina, potaknuti projekte povećanja energetske učinkovitosti u zgradarstvu, koji godišnje mogu, osim smanjenja potrošnje energije i energetske ovisnosti o uvozu energije, donijeti poslovnu aktivnost do 10 milijardi kuna godišnje, koncipirati promjene u energetskom sektoru prema Trećem paketu energetskih propisa EU, pokrenuti izradu strategije energetskog razvitka i očuvanja klime u horizontu do najmanje 2050. godine. Navedenim mjerama se stabilizira energetski sektor i omogućava njegov razvoj, zaustavlja se degradacija opreme i postrojenja, čime se povećava sigurnost opskrbe energijom, zaustavlja se smanjivanje poslovnih aktivnosti i broja zaposlenih. Te su mjere nužne i kriza je pravi trenutak da se promijeni odnos prema energetskom sektoru.

Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar