Plan vodstva Europske unije o jednostavnijem plaćanju i konkurentnijem tržištu platnog prometa u Uniji nailazi na sve više prepreka.

Dvije inicijative, sažete u Direktivi o platnim uslugama (PSD, Payment Services Directive) te Jedinstvenom području plaćanja eurom (SEPA, Single Euro Payments Area), nikako da zažive unatoč tome što se na njima radi već godinama. Direktiva je usvojena još u ožujku 2007., dok je rok za primjenu SEPA-a trebao biti studeni 2009. godine, no šest država je zatražilo produljenje roka. Glavni problem Direktive o platnim uslugama, koja bi se trebala primjenjivati u svim državama članicama Europske unije, kao i u Švicarskoj, Norveškoj, Islandu te Lihtenštajnu, mogućnost je da pojedine države ne donesu sva pravila koja se predviđaju tom direktivom. U originalu, namjera direktive koja se trebala “pretvoriti” u nacionalne zakone bila je snižavanje troškova plaćanja, kako za korisnike tako i za institucije koje pružaju usluge platnog prometa. To je zapravo trebalo značiti da bi sve banke trebale plaćanja izvršavati u jednakom roku kao i njihovi konkurenti, bez obzira na to gdje se nalaze i je li riječ o domaćem ili prekograničnom plaćanju. Za korisnike to je trebalo značiti efikasniji platni promet, dok se kapacitet institucija za obavljanjem platnih transakcija trebao povećati. Direktiva predviđa da bi se sve transakcije trebale obaviti unutar dva radna dana za razliku od sadašnjeg roka od pet dana. Zasad je odredbe direktive prihvatilo dvadeset od predviđene 31 zemlje.

Biranje odredbi
No kritičari kažu kako će mogućnost država da biraju koje će odredbe direktive prihvatiti, a koje ne, u konačnici dovesti do nejednakih uvjeta na tržištu. Primjerice, država može odlučiti tko je odgovoran za gubitak ili krađu platežne kartice i tko, u konačnici, plaća trošak toga gubitka. To će, drže kritičari, dovesti do toga da će korisnici plaćati za trošak nastao gubitkom kartice. Velika prepreka su i višekratne naknade za usluge platnog prometa. Europska udruga trgovačkih kompanija EuroCommerce već dugo traži da se trgovačkim kućama omogući zaračunavanje dodatne naknade kako bi se anulirali troškovi koje zaračunavaju banke za plaćanje karticama. No kako ta odredba nije bila obvezna, Njemačka, Italija i Francuska već su je odbacile pod izlikom da većina trgovaca ne želi biti u poziciji da moraju dodatno zaračunavati naknade jer im time pada ugled kod kupaca.

Bez konzultacija
Kartične kompanije pak tvrde da nova pravila nisu dovoljno dobra da bi se spriječile kriminalne transakcije. Direktiva ostavlja državama mogućnost odustajanja od pojedinih odredbi zbog zaštite potrošača. Iako se očekuje da će primjena direktive, jednom kad je sve države pretoče u vlastito zakonodavstvo, olakšati platni promet, navedeni primjeri govore kako to možda neće biti tako. Situacija je slična sa SEPA-om koja je dobrovoljna inicijativa 16 država eurozone. Kritičari kažu kako su inicijatori ušli u implementaciju Jedinstvenog područja plaćanja eurom a da se nisu konzultirali s krajnjim korisnicima – potrošačima, trgovcima, malim i srednjim poduzetnicima te osiguravateljima, zbog čega neće ispuniti očekivanja.