Nakon brojnih uzbuđenja tijekom prve polovice siječnja, i protekli je tjedan, prepun čestih preokreta i dramatičnih promjena raspoloženja, ponovo pokazao kako bi ulagačima slabijih živaca u ovoj godini možda bilo najbolje tržišta kapitala – izbjegavati.
Jer već i letimičan pogled na kretanje frankfurtskog DAX 30 indeksa dovoljno govori o nimalo uobičajenim obratima koji prate trgovinu dionicama, makar se dio tih oscilacija definitivno može pripisati i intonaciji sezone objavljivanja poslovnih rezultata, koja polako ipak poprima pozitivan predznak. No ostaje činjenica da je spomenuti indeks još u prvoj polovici tjedna dosegnuo najnižu ovogodišnju razinu (5.334 boda), da bi samo nekoliko dana kasnije (točnije, na kraju tjedna), dogurao do ovogodišnjeg rekorda, uknjiživši uistinu impresivnih 5,6 posto tjednog rasta.
A za to su u velikoj mjeri zaslužni ponajprije SAP, a zatim i Siemens, servirajući analitičarima ne toliko spektakularne poslovne rezultate iz zadnjeg kvartala 2005. godine (makar su brojke koje je objavio SAP bile vrlo uvjerljive), koliko neočekivano optimistične projekcije za tekuću godinu, uobličivši tako idealno, k tome i fundamentalno utemeljeno, opravdanje za snažan rast cijene dionica.
Što je u konačnici donijelo rast vrijednosti dionica od 14,7 posto za SAP, dok je Siemens bio u plusu od 9 posto, materijalizirajući sve rašireniju percepciju globalnog oporavka, a to je rezultiralo i solidnim pozitivnim pomacima najbližih konkurenata, ali i povezanih sektora. Poput graditeljstva, gdje su briljirali Lafarge (skokom od 13,9 posto) i HeidelbergCement.
Ipak, Siemens je tek djelomično zaslužan za dvocifreni rast dionica Alstoma, dok je ostatak odradila najveća zvijezda prošlotjedne trgovine na europskim burzama – Arcelor, pretvorivši se, na zaprepaštenje većine promatrača, iz lovca u lovinu, zbog čega bi se Alstom mogao ugurati u sastav CAC 40 indeksa. Naime, čovjek koji zauzima prvu poziciju na ljestvici britanskih milijardera, Lakshmi Mittal, odlučio je dramatično ubrzati sektorsku konsolidaciju među čeličanama, vjerojatno procijenivši kako bi se preuzimanje najvećeg rivala (procijenjeno na 18,6 milijardi eura) moglo pokazati isplativijim od step-by-step taktike i kupnje znatno manjih igrača, te postupnog otvaranja pojedinih tržišta.

A to objašnjava i vrlo izdašnu premiju koju je Mittal Steel obećao dioničarima Arcelora, ponudivši 28,2 eura po dionici, zbog čega je cijena dionica u svega tjedan skočila za nevjerojatnih 36 posto (na 28,5 eura), makar su predstavnici najvećeg dioničara (luksemburške vlade), koji drži 5,6 posto vlasničkog udjela, odbili dati decidiran odgovor na ponudu. Iako je Mittal zaslužio rast cijene dionica od 17,6 posto, mnogi analitičari kao najvećeg dobitnika vide ThyssenKrupp (+18 posto), jer se sektorski lider, u slučaju uspješnog preuzimanja, njemačkom proizvođaču čelika (nakon već izgubljene bitke) obvezao prodati kanadski Dofasco, otvarajući time vrata tržišta američke automobilske industrije. Vrlo uvjerljivu izvedbu ostvarile su i hi-tech dionice, za što je ponajprije zaslužan Sony, oduševivši ulagače odličnim rezultatima poslovanja s kraja prošle, te pozitivnom revizijom projekcija za tekuću godinu, koristeći pritom i zamjetno bolje raspoloženje ulagača na tokijskoj burzi. Čime je vrijednost dionica uvećana za čak petinu, dok je najveći europski suparnik, Philips, ubilježio rast dionica od 9,5 posto.

Repsol i Serono najveća razočarenje

Među najvećim razočaranjima našao se Repsol, šokiravši dioničare revizijom dokazanih rezervi nafte i plina (smanjene za gotovo 25 posto), te Serono, čiji su dužnosnici, u potrazi za potencijalnim kupcima, očito postavili previsoku cijenu, ne uspijevajući (za sada) izvući konkretne ponude. Obje su dionice u tjedan dana zabilježile dvocifreni pad, ali bez većeg utjecaja na ostatak tržišta.