Kriza koja je zahvatila realni sektor u Hrvatskoj u 2009. godini vjerojatno će dosegnuti svoj maksimum u prvom tromjesečju 2010. godine. Maksimum će se manifestirati povećanjem broja nezaposlenih, pojačanom nelikvidnošću te daljnjim padom potrošnje u usporedbi s prvim tromjesečjem 2009. godine.

Oporavak ključnih svjetskih gospodarstva (SAD te velikog dijela zemalja Europske unije) te njihov izlazak iz recesije, dobra likvidnost hrvatskih financijskih institucija te povećanje optimizma i povjerenja potrošača omogućit će da i Hrvatska u drugom tromjesečju 2010. počne bilježiti pozitivne stope rasta. Ako bi u Hrvatskoj bili održani prijevremeni parlamentarni izbori, najkasnije do ožujka 2010., optimizam i povjerenje potrošača u vlastite kupovne mogućnosti bili bi još izraženiji te bi i oporavak hrvatskoga gospodarstva bio znatno brži. Naime, nova vlada, bez obzira tko bi je činio, imala bi puni mandat da započne sa strukturnim reformama unutrašnjeg ustroja (ukidanje županija, gradova i općina te ustrojavanje Hrvatske u pet regija, trideset gradova i sto općina), završetkom privatizacije preostalih državnih i javnih poduzeća (Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska autocesta, Hrvatska željeznica, brodogradnja), odustajanjem od infrastrukturnih projekata koji ne mogu biti financirani budućim vlastitim prihodima (autocesta), reformom zdravstvenog i mirovinskog sustava (koja će omogućiti umirovljenicima ponovno zapošljavanje) te zaduživanjem države samo u inozemstvu za potrebe refinanciranja postojećih dugova. Sve navedeno bitno bi umanjilo proračunske izdatke te tako omogućilo smanjenje poreznog pritiska, i to ponajprije smanjenjem stope PDV-a, ukidanjem kriznog poreza te smanjenjem poreza i prireza na plaće.

Uspjeh navedenih reformi zajamčio bi Hrvatskoj ne samo izbjegavanje tzv. W-scenarija izlaska iz recesije nego i vrlo strmu izlaznu U-krivulju. Kamatne stope na kredite stanovništvu i poslovnim subjektima trebale bi padati, što bi dodatno potaknulo potrošnju, prodaju polutrajnih i trajnih dobara (automobila i stanova) te tako sačuvalo cijeli niz radnih mjesta, ali i povećalo proračunske prihode. Tečaj kune u odnosu na euro kretao bi se na razinama iz 2009. godine. Izravne inozemne investicije, koje su bile jedan od ključnih elemenata razvoja u Hrvatskoj u proteklih deset godina (Hrvatska je po glavi stanovnika bila na trećemu mjestu, iza Češke i Bugarske, po primljenim izravnim inozemnim investicijama), mogle bi zabilježiti bitan rast u drugoj polovini 2010. godine. Investicije bi uglavnom bile usmjerene u razvoj novih turističkih projekata (hotelskih kompleksa, apartmanskih naselja, igrališta za golf i marina). Naime, dobar dio tih investicija za koje je dokumentacija bila pripremljena još u 2008. odgođen je zbog svjetske financijske krize. Kapital koji je sada dostupan pod povoljnoj cijeni aktivirat će navedene investicije logikom tržišnih odnosa.Hrvatska ne smije nakon izlaska iz recesije ponavljati pogreške koje je učinila u ovom desetljeću te je potrebno uspostaviti ravnotežu između mogućnosti realnog sektora (onih koji stvaraju novu vrijednost) i onih koji troše (države).

Goranko Fižulić, vlasnik i predsjednik Uprave Magme