Profesor James Ellert bivši je dekan uglednoga poslovnog učilišta IMD Lausanne iz Švicarske te predavač na IEDC – Poslovnoj školi Bled. Svoje bogato iskustvo izgradio je kao savjetnik brojnih tvrtki i javnih institucija u više od 40 zemalja. Kretanja na svjetskoj gospodarskoj sceni utječu i na buduća kretanja hrvatskoga gospodarstva. Koji su najvjerojatniji scenariji ekonomskog rasta, hoće li se recesija produbiti te koji su najizgledniji valutni trendovi u 2011..

Koja je najvažnija lekcija koju smo naučili od ove krize?
Najveća lekcija je nerazumijevanje rizika i loša priprema za posljedice rizika. Druga lekcija je regulacija. Gotovo je nemoguće predvidjeti na koji način će se ljudi ponašati u preuzimanju rizika i u kontroli rizika u budućnosti u smislu sprečavanja ponavljanja budućih kriza. Ako pogledate reakcije na krizu, one su većinom usmjerene na povećanje kapitala za amortizaciju gubitaka. To nije rješenje temeljnog problema.

Prema vašemu mišljenju, koji je idući balon koji će puknuti?
Za sada postoje dva problema. Najveći su veliki hedge fondovi jer jako malo znamo o njihovim načinima i strategijama trgovanja. Te su strategije tajne jer svaki fond ima određenu strategiju i ne dijeli je s drugima. Ne znamo koliko kapitala imaju za amortizaciju gubitaka. Znamo da su njihove strategije iznimno komplicirane. Znamo da je riječ o dugoročnom upravljanju kapitalom na višim razinama. I to je to. Druga zabrinutost je razvoj private equity fondova u Europi. Oni često koriste visoke poluge rizika u što ulaze u kompanije, operativno ih poboljšaju i vrate ih na tržište po višoj cijeni. Takav način poslovanja u normalnim uvjetima je dobar. Najgori scenarij koji se može dogoditi je nepredviđena inflacija te tiskanje ekstranovca kako bi se pokrio državni deficit. Kamatne stope tada naglo skaču. Još pridružimo recesiju s dvostrukim dnom. Visoka inflacija s recesijom ima dva utjecaja – povećava trošak financiranja private equity fondova, a dobar dio toga trebat će refinancirati u razdoblju od 18 do 24 mjeseca.

Rekli ste kako će iduća kriza doći prije nego poslije. Kad je to prije?
Nemam odgovor na to pitanje. Za sada smo samo svjesni tog rizika. Kažem prije, jer promatrajući dosadašnja iskustva, puno pogrešaka je napravljeno između 1930. i 1970. kada smo bili relativno oslobođeni od kriza. Od tada se svaka kriza dogodila u određenom ciklusu od desetljeća ili manjem. No nisam primijetio pomake u regulativi koji će spriječiti te krize.

Zašto ako smo svjesni rizika i toga da se nešto uvijek može dogoditi?
Riječ je o disproporciji tečajeva i kamatnih stopa. To je bankama najveća briga. Nekada se smatralo da države ne mogu bankrotirati. Nijedna nije bankrotirala od boljševičke Rusije. A onda se dogodila Latinska Amerika, Azija, a nedavno su krahirale Rusija i Meksiko. Nikada se nismo suočili s, recimo, CDS-ovima (credit default swap). Jednostavno, dosad se s takvim financijskim instrumentom nismo susreli.

Kako reagirati kad imamo instrumente kao što su derivati, čija je vrijednost deset puta veća od svjetskog BDP-a?
Morate znati da se većina derivata koristi kao osiguranje. Znači, riječ je o smanjenju rizika, a ne o stvaranju rizika. Rizik je koncentriran u manjem broju financijskih institucija, što nas vraća hedge fondovima. Ti proizvodi većinom se koriste u špekulativne svrhe. Kada se prvi put susrećete s nečim novim, ono što naučimo naučimo nakon krize.

Znači, nismo proaktivni, nego samo možemo reagirati?
Najbolji umovi u Americi, koji su tek izašli iz poslovnih škola, gravitiraju prema financijskom sektoru. On proizvodi najviše novca. Ti ljudi su uobraženi i pohlepni. Možda trenutna regulacija nešto promjeni. Bankarski sektor do sada je uvijek prihvaćao riskantne oklade, a vlade su ih uvijek spašavale kada je to trebalo. Davno sam pročitao ulomak iz knjige Johna Maynarda Keynesa u kojem je pisalo: “Kada duguješ banci jednu funtu, ti imaš problem, kada duguješ milijun funti, banka ima problem.”

Kako komentirate Fedovu odluku tiskanja novca u odnosu na Kinu? Stvaranje krize u Kini sigurno će se odraziti na cijeli svijet?
Amerika već desetljećima ima deficit platne bilance. Ako ste konstantno u tom deficitu, a kako biste ga zatvorili, prisiljeni ste drugim državama prodavati financijsku imovinu. Ako se malo vratimo u prošlost, dug SAD-a je u vrijeme Drugoga svjetskog rata iznosio 120 posto BDP-a. Ali 100 posto tog duga držali su američki građani. Danas se više od 45 posto tog duga drži u inozemstvu. Kina je najveći “vanjski” vlasnik tog duga. Kina je 2009. držala 2,4 bilijuna dolara američkog duga. A onda imate američkog ministra financija koji na sastanku zemalja G20 u Londonu ove godine prvi put postavlja pitanje jesu li američke obveznice sigurno ulaganje. To nitko nikada nije rekao.

jednostavnije korištenje

Jednim klikom do usluge, ali kome se obratiti kad nastane problem?

Državni poticaji

Stižu poticaji za električne automobile: Otkrijte koliko će stajati novi omiljeni gradski model

Znači, na globalnoj razini najveći su problemi ‘hedge’ fondovi, ‘private equity’ u Europi i Kina u Aziji?
Zapravo je problem kako će SAD riješiti trenutne probleme. Najnovija istraživanja pokazuju da ako se ovakva situacija nastavi, pitanje je kako će do 2040. godine deficit iznositi 240 posto BDP-a. Amerika ima velik problem koji mora riješiti u idućih 30 godina. Hoće li povećati poreze, što je političko samoubojstvo? Hoće li revidirati zdravstveni sustav i socijalnu skrb, što nije dobar temelj za pobjedu na izborima? Ili će tiskati novac? Moja najveća briga je što će se odlučiti za tiskanje novca.

Soros i Buffet već godinama govore kako su derivati tempirana bomba. Zašto ih se ne sluša?
Kada se pogleda njihova prošlost, njih se može nazvati “fundamentalcima”. Buffet se obogatio kupujući kompanije na temelju njihovih fundamenata i potencijalnom rastu. Soros se obogatio shvaćajući fundamentalne razlike tečajeva. Njihov je argument u načinu kako se koriste derivati. To su strategije ulaganja koje se ne temelje na fundamentima. To je problem.