Najrazvijenije zemlje uložit će više od devet bilijuna dolara kako bi sanirale posljedice financijske krize, izračunala je moskovska savjetodavna kompanija FBK. Od toga će SAD morati osigurati gotovo polovinu svote, odnosno 3,5 bilijuna dolara. Ukupna ulaganja odnose se na davanje državnih jamstava kompanijama, renacionalizaciju i dokapitalizaciju banaka i poduzeća, preuzimanje aktiva i druge interventne mjere.

Island kao primjer
Analitičari FBK-a koristili su u istraživanju podatke ministarstava financija i središnjih banaka skupine najrazvijenih zemalja, informacije Međunarodnog monetarnog fonda i druge izvore. FBK je tvrtka specijalizirana za reviziju i financijsko savjetovanje, a njihov ugled potvrđuje lista klijenata na kojoj su giganti poput Gazproma, ruske Alfa banke, kompanije Uralsib i niz drugih velikih ruskih poduzeća. Analitičari FBK-a izračunali su da 9,4 bilijuna dolara predstavlja 15 posto svjetskog BDP-a. Uočili su da se novac potreban za spas ekonomije u državama proteže u rasponu od jedan posto (kao u Australiji ili Danskoj) pa sve do 225 posto BDP-a kao na Islandu. Velika Britanija je sa svojim bilijunom dolara pripremljenim ili već uloženim za gašenje krize dosegnula 37 posto svog BDP-a. Taj iznos u SAD-u doseže do 25 posto BDP-a, u Njemačkoj 23 posto (893 milijarde dolara). U Rusiji je zasad uložena svota od 222 milijarde dolara, što je 13,9 posto BDP-a. Ruska je država, koristeći novac iz državnih rezervi i fondova napunjenih prodajom energenata, poljuljanim poduzetnicima i bankama posudila oko 185 milijardi dolara. Oko 11 milijardi iznosi državni otkup gotovo bankrotiranih kompanija. Krizni plan u Kini najavljen je u visini 570 milijardi dolara, što je 13 posto kineskog BDP-a. U Japanu financijski pojas spašavanja zaprema 12 posto BDP-a ili 576 milijardi dolara.

Razlika u pristupima
U Velikoj Britaniji velik dio svote otpada na državna jamstva – 393 milijarde dolara. Slično je i u Njemačkoj, oko 539 milijardi dolara. SAD na jamstva daje 1,7 bilijuna dolara, a 663 milijarde dolara utrošeno je na otkup poljuljanih institucija. Stručnjaci FBK-a analizirali su i odnos država prema onima koji su odgovorni za krizu. Pronalaze razlike između američkog i ruskog pristupa. U SAD-u program pomoći problematičnim kompanijama i bankama odmah dovodi do ograničavanja plaća višeg upravnog kadra, javljaju se zahtjevi za povratom prije isplaćenih bonusa i prijeti ostalim kaznama. U Njemačkoj se uz analizu menadžerskih primanja pristupa promjeni poslovnih strategija i dioničarima najavljuje izostanak dividendi. U Rusiji, kažu u FBK-u, nitko zapravo ne postavlja pitanje odgovornosti vrhunskog menadžerskog kadra. Postoje i sličnosti Istoka i Zapada: glavni ljudi u regulatornim tijelima financijskog tržišta ne priznaju svoju krivnju. FBK predlaže da se ustroji sustav ranog upozorenja o globalnoj “prekapitalizaciji” fondova. Valjalo bi stvoriti i mehanizam koji bi poslao upozorenje da su tržišta pregrijana.