Uvodna konstatacija tek je jedan od zaključaka skupa održanog u srijedu u organizaciji Hrvatskog ureda za osiguranje o temi “Životna osiguranja u vrijeme recesije – teret ili nužnost”. “Životna osiguranja, za razliku od mirovinske štednje, zanemarena su od države, nije ih prepoznala kao model sigurne mirovine”, upozorila je Snježana Bertoncelj, predsjednica Uprave Erste Sparkassen osiguranja. Dok mirovinsku štednju prate porezne pogodnosti i državne subvencije, pri životnim osiguranjima godišnja porezna olakšica zapravo je samo odgoda plaćanja poreza do momenta isplate osigurane svote.

Rentna isplata
Osiguratelji imaju mogućnost i rentne isplate, podsjeća Bertoncelj te iznosi primjer – sa 13 kn dnevne ili 400 kn mjesečne uplate za 25 godina mirovinu je moguće mjesečno povećati za 580 kuna. Potraje li recesija, premija na životnim osiguranjima ove bi godine prema prošlogodišnjem rezultatu mogla pasti 2-5 posto, procjenjuje Boris Galić, predsjednik Uprave Allianza. U prva četiri mjeseca 2009. premija je dosegnula 780 milijuna kuna, što je dva milijuna manje nego u istom razdoblju lani. U ovim turbulentnim vremenima ključno je sačuvati kapital i zadržati povjerenje klijenata, misli Galić. Raduje ga podatak da se sve bolje prodaju klasična životna osiguranja pa Galić na krizu gleda kao na povratak temeljima branše. “Budući da je udjel premije životnih osiguranja u BDP-u manji od jedan posto, dok u Austriji iznosi gotovo tri posto, hrvatsko tržište svrstano je u perspektivna područja što daje optimizam”, zaključuje Galić. Članica Uprave društva KD Life Andreja Radić uvjerena je da dio nesporazuma izvire iz činjenice što i država i ostali tržišni igrači na industriju osiguranja gledaju uglavnom kroz kretanje godišnje premije.

Skriveni podaci
Razlog tome je što podaci o visini matematičke pričuve nisu javni iako imaju veću financijsku težinu i bitni su zbog mogućnosti financiranja dugoročnih projekata. Podsjetila je kako je krajem 2000. godine matematička pričuva na razini grupacije iznosila 1,6 milijardi kuna, dok procjene za 2008. otkrivaju da je riječ o gotovo 9,2 milijarde kuna. “S obzirom na ograničenja zakonodavca i tradicionalan konzervativan pristup ulaganjima, osigurateljna branša nije zaronila u gubitak kao što se to dogodilo fondovskoj industriji koja je u kratkom razdoblju sa 30 milijardi kuna pala na 9,5 milijardi”, rekla je Radić navodeći da je prinos od ulaganja u 2007. bio 7%, dok je lani iznosio oko 2%. Premija životnih osiguranja svojedobno je s godišnjim rastom 17-22% bila generator razvoja i branše i gospodarstva i takvim će se trendovima zasigurno vratiti za koju godinu, uvjeren je Željko Jukić, direktor Sektora životnih osiguranja u Croatia osiguranju. Tržište životnih osiguranja vrlo je dinamično i nema lidera, sedam prvoplasiranih od ukupno 17 društava koja se bave tom uslugom prisvaja oko 80 posto premije.

Spremni u krizu
Osigurateljna industrija spremno je dočekala eskalaciju krize, što je vidljivo i iz pogodnosti koje je ponudila klijentima, ustvrdio je Jukić. Jednogodišnja odgoda uplate, valutna klauzula, zajam bez naknade uz konkurentnu kamatnu stopu, nizao je Jukić neka klijentima predložena krizna rješenja. Jukić je podsjetio kako je kriza ostavila traga i na prodajne kanale. Tako su društva u 2007. internim snagama ugovorila 22 posto od ukupne premije, lani 24,8 posto. Kod bankoosiguranja dogodio se obrat, u 2007. prikupljeno je 18,7% premije, dok su u 2008. društva kroz taj kanal ugovorila 17,6% od ukupne premije. Rast BDP-a u pravilu inducira rast životnih osiguranja, iznio je Drago Jakovčević, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Međutim, Hrvatska je zemlja apsurda, prosječan stanovnik na alkohol i cigarete godišnje potroši 470 eura, a na životno osiguranje tek 73 eura. Ustvrdio je kako će 2,4 posto prinosa od ulaganja u 2008. zapravo poskupiti premiju. Stoga, opominje Jakovčević menadžment iz osiguranja, ne smiju slijediti gramzivu praksu pojedinih fond-menadžera. “Čak 90% matematičke pričuve novac je osiguranika i tu nema mjesta za hazard i pohlepne postupke. Ne prolazi opravdanje da se dogodila svjetska kriza”, naglašava Jakovčević i dodaje kako je nužno ograničiti rizične apetite i smanjiti razinu tolerancije. Činjenicu da je mirovinski sustav u godinu dana zbog “zaigranih” menadžera izgubio četiri milijarde kuna, a nitko nije sankcioniran Jakovčević smatra nedopustivom. Najavio je da 2016. slijedi nova eskalacija krize zbog manjka novca u američkim mirovinskim fondovima.