Proteklih gotovo 18 mjeseci pokazala su da Beogradska burza spada među najosjetljivije financijske institucije na politička zbivanja u Srbiji. Početak snažnog pada trgovanja i vrijednost burzovnih indeksa počeo je još u svibnju 2007. godine kada je za predsjednika parlamenta izabran radikal Tomislav Nikolić. Stvari se u međuvremenu nisu promijenile bez obzira što je na toj dužnosti bio svega tri dana, a burza i sada, kada je Srbija konačno dobila proeuropsku vladu, ne uspijeva izaći iz krize. Poboljšanja nisu zapažena ni nakon uhićenja Radovana Karadžića, jednog od najtraženijih haaških optuženika za ratna zbivanja na prostoru bivše SFRJ.

Zakonske odredbe
Na Beogradskoj se burzi i dalje odvija mali promet s dnevnim iznosom što se vrti ispod pet milijuna eura. Od 1700 kompanija koje na burzi imaju kapital malo koja je aktivna na burzovnom tržištu. Mnoge su to napravile zato što su ih na to prisilile zakonske odredbe, dok je poslovodstvo posve pasivno u davanju informacija koje bi eventualno privukle kupnju njihovih dionica kako bi prikupile sredstva za razvoj. Na burzi se najviše prodaju dionice malih dioničara koji u trgovanju sudjeluju s gotovo 80 posto, nastojeći riješiti se problematičnih vrijednosnih papira. Nakon što su se mnogi “opekli” u svibnju 2007. kada je započela lavina pada vrijednosti dionica, malo tko se usudi kupovati dionice pa to uglavnom čine investicijski fondovi. Međutim vrijednost njihovih investicijskih jedinica u stalnom je padu tako da su od 12 domaćih investicijskih fondova samo dva zadržala veću vrijednost investicijskih jedinica od njihove početne cijene, dok su svi ostali pali ispod “zelene” crte pa njihova ukupna vrijednost iznosi svega 50-ak milijuna eura. Izbor zamjenika Srpske radikalne strane za privremenog predsjednika parlamenta doživljen je kao povratak na vlast stranaka koje su Srbiju zavile u crno. Istog trena dionice AIK banke, s najlikvidnijim vrijednosnim papirima na burzi, pale su preko noći za oko 20 posto, Tigra oko 16, Metals banke 15, Dunav osiguranja oko 14, a Agrobanke i Bambija oko 13 posto. Ni drugi nisu prošli bolje. Dnevni promet dionica kretao se na razini od oko sedam milijuna eura, što je bilo dvostruko manje od prosječnog prometa u prethodnom razdoblju da bi se sada prepolovio.

42 vlasnika burze
Prema ocjeni burzovnih stručnjaka oporavak Beogradske burze moguć je tek nakon što se država odluči da u burzovno trgovanje ubaci vrijednosne papire velikih javnih poduzeća. Mnogi se čude zašto država to ne radi kada je ona najveći pojedinačni vlasnik Beogradske burze s udjelom od 40 posto. Upućeniji smatraju zato što su javna poduzeća postala svojevrsna “gnijezda” za raspoređivanje kadrova vladajućih političkih stranaka tako da ih država drži pod zaštitnom kapom, održavajući ih tako što im je omogućila monopolski položaj. Državna poduzeća odlikuju se niskom kvalitetom usluga, visokim cijenama i golemim plaćama poslovodstva i članova upravnih odbora. Poput javih poduzeća i Beogradska burza je zatvoreno društvo tako da se njezinim dionicama ne trguje. Osim toga predstavnici burze kazali su kako je isključena svaka mogućnost njezine prodaje, a to se objašnjava njezinom niskom kapitalizacijom, što iznosi 13 milijuna eura, dok se vrijednost javnih poduzeća procjenjuje na 6,5 milijardi eura. Među 42 vlasnika Beogradske burze koji ukupno imaju 416 dionica su Erste banka koja s vrijednosnim papirima konzultantske kuće Sinergy kapital, što ju je u međuvremenu kupila, ima 13,2 posto, Alfa banka 1,68, Montenegro banka iz Podgorice 2,88, NLB Kontinental banka iz Novog Sada 1,20, Astra banka 2,16, Dunav osiguranje 2,88, Agrobanka 1,92 i Marfin banka 0,24 posto. Znatan udio ima i brokerska kuća Miodraga Kostića MV investments od 4,09 posto. Među vlasnicima domaće burze su s manje od jedan posto Žitozajednica, u kojoj je većinski vlasnik East point Zorana Drakulića, zatim Delta broker najvećeg tajkuna Miroslava Miškovića, kao i Univerzal banka. U društvu vlasnika nalaze se i poduzeća Bambi Banat, Soja protein i tvrtka Kempten, djelatnost koje je vanjska trgovina, a njezin osnivač je s Cipra, što upućuje na mogućnost da se iza toga nalazi još neki domaći tajkun. U vlasničkoj strukturi burze nalaze se i njezini dioničari s udjelom od 1,44 posto. Glavnu riječ u pogledu prodaje ima država sa 40 posto vlasništva.