Za razliku od ostatka financijske industrije koja je dva neradna dana provela u dokolici i odmoru, iza protagonista na tržištu obojenih metala prilično je kaotičan i stresan vikend.

Gužva nema veze s Iranom, Izraelom i recentnom eskalacijom sukoba na Bliskom istoku (ili to barem u ovome trenutku nije njihova primarna preokupacija), već s novim paketom sankcija koji su krajem prošlog tjedna obznanile SAD i Velika Britanija.

Riječ je o novom obliku pritiska na Rusiju, a cilj, dakako, ostaje isti – ograničiti prihode od izvoza sirovina. No umjesto sirove nafte i derivata, ovoga je puta riječ o metalima.

Prema nekim procjenama, vrijednost izvoza aluminija, bakra i nikla iz Rusije samo u protekle dvije godine dosegla je 40 milijardi dolara, zbog čega i navedene sirovine sada ulaze na popis sankcioniranih roba.

Ali za razliku od sirove nafte koja je, pod određenim uvjetima, (barem nominalno) dostupna kupcima sa Zapada, metali nakon 13. travnja ove godine nisu više dobrodošli na američkom i britanskom tržištu. Drastičan zaokret, o kojem se već neko vrijeme nagađa, otvara niz pitanja na koja tek trebamo dobiti odgovore.

Oprez trgovaca
Simboličan rast cijena prvog radnog dana nakon stupanja na snagu novih sankcija teško može opravdati opsadno stanje preko vikenda, no stvari dodatno komplicira činjenica da se priča u najvećoj mjeri vrti oko London Metal Exchanga (LME).

Time oprez trgovaca, koji sada pušu i na hladno, postaje jasniji, jer su još uvijek svježa sjećanja na kaotičan ožujak 2022. godine (mjesec dana nakon početka ruske invazije na Ukrajinu) i nevjerojatan kaos koji je na neko vrijeme doslovno zamrznuo segment trgovine niklom.

Premda se katastrofična predviđanja pesimista nisu ispunila, jer je službena cijena aluminija porasla za 3,2 posto, a nikla za svega 0,5 posto (strahovalo se i od dvoznamenkastog rasta cijena), administrativno ograničavanje ponude rezultiralo je pozitivnim pomacima cijena. Uostalom, udio Rusije u proizvodnji pobrojanih metala na globalnoj razini nipošto nije zanemariv i kreće se između četiri i šest posto.

Osim što je najveća svjetska burza za trgovinu obojenim metalima, LME je izrazito neugodnoj poziciji i u svijetlu činjenice da čak 90 posto zaliha aluminija uskladištenih u lukama širom svijeta (kojima upravlja LME) dolazi upravo iz – Rusije. Štoviše, ruski metali su iznadprosječno zastupljena kategorija u LME zalihama: na Rusiju otpada i 62 posto ukupnih zaliha bakra, te 36 posto zaliha nikla.

Ruski Norilsk Nickel uvjerljivo je najveći dobavljač rafiniranog nikla, jedine vrste kojom se trguje na LME (za razliku od onog slabije kvalitete iz Indonezije). U takvim se okolnostima strah od dramatičnog rasta cijene doista doima opravdanim.

Onda opet, i objašnjenje izostanka tog scenarija zvuči logično. Naime, trgovci strahuju da bi u doglednoj budućnosti, obzirom se ratu u Ukrajini ne nazire kraja, nove sankcije mogle ponovo zakačiti metale iz Rusije, bez obzira na datum proizvodnje.

Strah od opisanog razvoja događaja mogao bi navesti mnoge (trgovce i krajnje kupce) da istovare svoje zalihe u skladišta koja nadzire LME, budući da ranije uvezene količine (prije 13. travnja) nisu predmet sankcija.

To bi onda moglo isprovocirati intenzivniju korekciju cijena, jer toga ima na stotine tisuća tona i barem jednako trenutnim zalihama deponiranima u ovlaštenim skladištima londonske burze. Hoće li u tom slučaju LME postati tek relevantna referenca za diskontirane cijene (politički) toksičnih metala?

‘Podgrijavanje’ cijena
Da stvar bude zanimljivija, cijene metala već nekoliko mjeseci kontinuirano rastu. Dobrim dijelom zahvaljujući državnim poticajima koje promovira Bijela kuća, obilato financirajući industrijsku renesansu, ali i optimizmu u pogledu gospodarskog oporavka u Kini.

Svježe brojke ukazuju na rast BDP-a od 5,3 posto u prvom kvartalu, čime su nadmašena očekivanja, opravdavši rast cijena bakra i aluminija do najviše razine od početka 2023. godine. Cijene nikla otišle su i puno dalje od toga, dok su cijene kositra od početka godine uvećane gotovo za trećinu. Štoviše, među šačicom obojenim metala kojima se trguje na LME u ovoj godini nema gubitnika.

Nada u skoro smanjenje ključnih kamatnih stopa s obje strane Atlantika i primjenu ekspanzivnije monetarne politike već neko vrijeme podgrijava pozitivan trend cijena metala, dok optimistima u prilog idu i fundamenti, odnosno prognoze o slabijem rastu proizvodnje koja ne može pratiti pozitivan trend potrošnje.

Otuda i optimistične prognoze koje u idućih nekoliko godina najavljuju dvoznamenkaste cijene bakra (trenutno su nešto iznad 9000 dolara po toni) te cijenu aluminija iznad 3000 dolara.

Čak i ako se ne ostvare želje Wall Streeta i relativno visoka inflacija na dulje vremena odgodi željeno snižavanje kamatnih stopa, robe mogu poslužiti kao prikladno sredstvo zaštite od inflacije. I zato mnogima u ovom trenutku djeluju prilično atraktivno.