Čelnici investicijskih fondova u Europi i Americi lani su dobili bonuse koji za 15 puta prelaze njihove plaće, ali se za sada ne suočavaju s bijesom dioničara kao što se dogodilo u BP-u, Deutsche Banku ili Goldman Sachsu, piše Financial Times.

Prema analizi tog lista, u 20 najvećih izlistanih fondova u Europi i SAD-u izvršni direktori dobili su varijabilni dio plaće, odnosno bonus, koji je 15 puta bio veći od fiksnog dijela plaće. Istovremeno, dionice tih fondova u prosjeku su izgubile 10 posto vrijednosti. K tome, većini tih menadžera u posljednjih pet godina plaća se udvostručila ili čak i utrostručila. Što se tiče europskih primjera, šefu Hendersona, Andrewu Formici plaća se od 2011. uvećala za 112 posto na 6,4 milijuna funti.

Michaelu Dobsonu iz Schrodersa ukupni prihodi skočili su u istom tom razdoblju za 277 posto na 8,9 milijuna funti. "Čak i po standardima velikih korporacija bonusi koji ovise o poslovnim rezultatima, a koji su 15 puta viši od fiksne plaće, iznimno su visoki", ističe Luke Hildyard, dužnosnik britanskog udruženja mirovinskih fondova, organizacije koja predstavlja 1300 fondova. S druge strane, jedan analitičar ističe kako je pitanje zašto šefovi investicijskih fondova traže više zarade ako društva kojima su na čelu upravlja s višom imovinom. "Pitanje je treba li veličina biti bitna", kaže taj analitičar.

Kako sada stvari stoje, u većini investicijskih fondova dioničari nemaju ništa protiv takve politike nagrađivanja. Tako je Larry Fink, šef najvećeg fonda na svijetu BlackRock, prošle godine zaradio 30 milijuna dolara, gotovo tri puta više od prosječne godišnje zarade čelnika kompanija iz sastava indeksa S&P 500. Istovremeno, cijena dionice BlackRocka lani je pala 4,5 posto. Unatoč tome, samo četiri posto dioničara na skupštini je odbacilo prijedlog o nagrađivanju. U fondu T Rowe Price pet posto dioničara glasovalo je protiv bonusa šefu Jamesu Kennedyu koji je 24 puta bio veći od njegove lanjske plaće.