Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća tržište luksuznih proizvoda, neovisno o uobičajenoj natproporcionalnoj dinamici, doživjelo je veliki “boom”, što je pokazao i rast cijena dionica modnih konglomerata kao što su LVHM, Richemont, Gucci i Prada u tome razdoblju. Od analitičara Standard&Poor’s Marka Mujana saznajemo kako je niz akvizicija te međusobnog fuzioniranja “tjerao” cijene dionica, a time i njihov P/E omjer u visine koje se mogu obrazložiti samo iznimno visokim očekivanjima ulagača za budući rast tih poduzeća. Nakon 11. rujna u SAD-u je još uvijek prisutan strah od inflacije i propadanja konzumerizma. Posljedice tog straha odražavaju se na nepovoljni devizni tečaj te gospodarske krize. Jedna od takvih kriza zavladala je u Japanu, zemlji čiji su turisti oduvijek vrijedili za važan faktor utrška i distribucije luksuznih dobara na europskim odredištima, a gdje se cijena nafte negativno odražava na proizvodnju u tekstilnoj industriji.

Znatne oscilacije
Takvim otežavajućim okolnostima, smatra Mujan, mora se pridodati i činjenica da je luksuzni sektor oduvijek bio izložen cikličkoj oscilaciji cijena dionica. “Posljednjih nekoliko godina kod vodećih prozvođača luksuznih proizvoda možemo vidjeti kontinuirani porast cijena dionica te njihov uspješan povratak na razine koje su naglo napustili 2001. godine. Ovaj put taj porast nije uzrokovan euforijom samih ulagača već povratkom povjerenja u tržište na bazi jakih fundamentalnih podataka, provedeog restrukturiranja te otvaranja novim tržištima. Specifične visoke dobitne marže proizvođača brend proizvoda, koje se pokreću između 15 i 30 posto, te pouzdanost u konstantno kretanje cijena njihovih proizvoda, pripomažu atraktivnosti njihovih dionica”, izjavio je Mujan. Slično se vidi i na njemačkom financijskom tržištu gdje su vodeća poduzeća proizvodnje i distribucije luksuznih proizvoda kotirani na indeksima MDAX-u i SDAX-u. Najveći modni konglomerat svakako je LVMH koji u svom portfelju drži brendove poput Lacroixa, Kenza, Louis Vuittona, Marc Jacobsa, Puccija i Fendija. Iz dana u dan on bilježi snažan rast cijene dionica proporcionalne otvaranju novih trgovina diljem svijeta. Taj je modni gigant zabilježio najvišu cijenu među ‘modnim’ dionicama od čak 77,95 dolara. Nakon što je od Prade preuzeo modnog veterana Fendi, izvukao ga iz dugova te ga vratio među svjetska modna imena, LVMH pokazao je da se štošta od njega može očekivati.

Azijski potencijal
Mujan predviđa da se u budućnosti i dalje vidi velika mogućnost rasta sektora luksuznih proizvoda. Poduzeća koja svoje sjedište imaju u Europi će profitirati od razvoja jugoistočnih azijskih, ali i od strane ruskog tržišta. “Uzmemo li u obzir da su japanski konzumenti 2000. godine imali 40 postotni udio na potrošačkom tržištu luksuznih proizvoda, možemo zamisliti koliki se potencijal očekuje od, naprimjer, kineskog tržišta. Kada bi udio turista u Kini porastao sa sadašnjih 1 posto od broja stanovnistva na 4 posto, što zbog brzog rasta nije utopija, 48 milijuna Kineza moglo bi postati potencijalnim kupcima luksuznih proizvoda”, završio je Mujan.

Najzanimljiviji Hugo Boss

Očekuje se da će rezultati za 2005. godinu, koji će biti predstavljeni u ožujku, nadmašiti prognoze uprave Hugo Bossa kao i očekivanja analitičara. Porast utrška u potrošački slaboj 2005. godini za 12 posto, na 1,309 milijarde eura, više je od najoptimističnijih predviđanja. Očekivanja su da će dionica i ove godine nastaviti svoj trogodišnji uspon koji je počeo ispod 10 eura sve do aktualnih 34,80 eura. Konstantni uspjeh Bossa vidi se u koncentraciji na tekstilne prime-produkte kao što su sportska obuća i muška kolekcija odjela gdje im se tržišni udio procjenjuje sa 13 posto, daleko iznad konkuretnih Armanija i Zegne koji ujedinjenim snagama dostižu minornih 8 posto.