Etiketa potencijalne mete za preuzimanje vrlo je zahvalan termin koji redovito privlači pozornost investitora, a sazrijevanjem domaćeg tržišta kapitala još više dobiva na značenju, u što smo se posljednjih mjeseci imali prilike uvjeriti promatrajući zbivanja vezana uz Plivu. I dok je Pliva milijunskim prometima i grčevitom borbom dvaju suparnika dominirala medijskim prostorom, sasvim u drugom planu odvijala se trgovina dionicama Đakovštine (DKVS-R-A) u čijoj se vlasničkoj strukturi polako topila dominantna pozicija malih dioničara generirajući rastući trend obujma trgovine, ali i zavidan rast cijene.

Probijeno 200 kuna
Naime, dionicama se na Varaždinskoj burzi prvi put trgovalo sredinom travnja prošle godine, i to po cijeni od 50 kuna. Što se iz aktualne perspektive doima doista skromnim jer dionice posljednjih nekoliko tjedana nižu nove rekorde i doista spektakularan rast cijene. U odnosu na spomenutih 50 kuna, cijena dionica je svoj peak (od 157 kuna) dosegnula početkom ožujka spustivši se potom do 120 kuna. Što je očito bio signal za nešto agresivniju akumulaciju dionica kojom su, suprotno uvjerenju dijela promatrača, uspješno apsorbirani nalozi za prodaju, a zatim i probijena ključna psihološka razina od 200 kuna. Čime se cijena dionica, isprovocirana špekulacijama o dolasku (strateškog) kupca i mogućem preuzimanju sasvim solidnog businessa, u svega dva tjedna doslovno – udvostručila. Kupce pritom nije nimalo obeshrabrio pad prihoda i prepolovljena dobit u prvom kvartalu (na 424 tisuće kuna), a zamijećena je i viša aktivnost institucionalnih investitora, koji, kao i u slučaju malih banaka, strpljivo grade svoje pozicije, kaneći spremni dočekati (eventualnog) strateškog investitora. I time slika postaje nešto jasnija jer osim Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji drži po kontrolom 8 posto vlasničkog udjela, među najvećim su dioničarima (prema podacima SDA) još Slavonski ZIF i Slavonska banka, dok ostatak Top 10 ljestvice uglavnom zauzimaju udjeli povezanih osoba (članova Uprave i NO-a), koji također ne sjede skrštenih ruku. To znači da se bitka među kupcima dionica vjerojatno nastavlja usprkos činjenici da se impresivnim rastom Đakovština evidentno pretvorila u izglednog kandidata za korekciju motiviranu akumulacijom profita. Potvrdio je to i završetak trgovine protekloga tjedna, kada se cijena spustila sve do 186 kuna dosegnuvši prethodno all-time-high od 220 kuna. Intenzitetom kakvim su se proteklih dana punili njihovi silosi s ovogodišnjim urodom pšenice tako je rasla i njihova cijena na tržištu. Mijo Matić, direktor tvrtke čija je osnovna djelatnost mlinarstvo, ni sam nema pravi odgovor. – Ne znam čime se barata, ni tko trguje dionicama. Međutim, broj dionica koje su u optjecaju je ograničen i one, očito, mijenjaju vlasnike, kratko je komentirao Matić objašnjavajući kako u vlasničkoj strukturi Đakovštine prednjače mali dioničari koji su u posjedu više od 70 posto dionica, dok je ostatak u vlasništvu Slavonske banke i Slavonskog ZIF-a, a dio je rezerviran i za bivše vlasnike. Inače, Đakovština je završila s otkupom ovogodišnjeg uroda pšenice. U silose su spremili oko 45.000 tona merkantilne i sjemenske pšenice. Svu pšenicu, osim sjemenske, tvrtka će iskoristiti za svoje potrebe u daljnoj proizvodnji.

Dvije investicije
Matić očekuje kako će se ispuniti i njihova očekivanja pa će ovu godinu zaključiti s ukupnim godišnjim prihodom između 200 i 220 milijuna kuna. No dodaje kako realizacija toga, ipak ovisi i o cijeni same pšenice. Ove godine tvrtka je uspješno realizirala i dvije velike investicije. Obnovili su Tenu – tvornicu kruha i peciva u što su iz vlastitih sredstava i kreditima uložili oko 30 milijuna kuna. Kapacitet tvornice, čiji su proizvodi već postali brend, povećan je na 4000 tona godišnje. Montirana je, također, i nova oprema za mlin vrijedna 1,5 milijuna eura nakon čega se udvostručio njegov kapacitet.

Mario Gatara

Sljednik bivšeg PIK-a Đakovo

U ovoj tvrtki, koja je nastala još 1997. godine raspadom nekadašnjeg PIK-a Đakovo, radi 540 zaposlenika. Tada novoosnovana Đakovština u svojem je sastavu odlučila zadržati nekoliko proizvodnih cjelina, odnosno profitnih centara: mlinove bijele i žute meljave, silose i sušare žitarica, Tenu – konditorsku proizvodnju i pekaru, Tvornicu stočne hrane, Doradu sjemena te Transport sa Stanicom za tehnički pregled vozila i pripadajuće zajedničke stručne službe, a koji i danas djeluju.