Venture Global LNG je američka kompanija koja upravlja LNG terminalom Calcasieu Pass u Louisiani, jednim u nizu oportunističkih ulaganja s one strane Atlantika koja su praktički preko noći, zahvaljujući ruskoj invaziji na Ukrajinu, zadobili status projekta od strateškog značaja. Zahvaljujući sretnom spletu okolnosti (a u to sada valja pribrojiti i povoljan ishod nedavnih američkih izbora) kompanija se užurbano priprema za inicijalnu javnu ponudu dionica i izlazak na burzu. Na krilima rastuće potražnje i ambicioznih planova osnivača (upravo se dovršava i drugi LNG terminal za otpremu plina) već do kraja ovog desetljeća mogla bi se prometnuti u jednog od najvećih svjetskih proizvođača (spominju se još dva nova terminala). Međutim, u cijeloj priči ima i jedan problem, koji žulja brojne investitore, ali i milijune potrošača diljem Europe.

Ignoriranje ugovora

Naime, kompanija je sklopila niz dugoročnih ugovora o opskrbi s europskim dobavljačima (najčešće se spominju BP, Shell, Edison i Orlen) i potom ih, ohrabrena dramatičnim rastom cijena prirodnog plina na Starom kontinentu, jednostavno odlučila – ignorirati. Terminal otprema značajne količine ukapljenog prirodnog plina još od ožujka 2022. godine, ali iz kompanije uporno tvrde kako je riječ tek o testnoj proizvodnji. Prema njihovu tumačenju, terminal formalno još uvijek “nije u funkciji”, unatoč osam milijardi dolara prihoda realiziranih tijekom prošle godine (uz operativnu dobit od čak 4,9 milijardi dolara). Umjesto isporuke plina po ugovorenim (fiksnim) cijenama europskim kupcima, već nepune dvije godine Venture Global LNG prodaje plin širom svijeta po znatno skupljoj cijeni na spot tržištu, ignorirajući optužbe kupaca bez čijih (inicijalnih) narudžbi postojećeg terminala vjerojatno ne bi ni bilo. Kako navodi Bloomberg, nizom arbitražnih postupaka koji se trenutno vode kupci potražuju oko šest milijardi dolara, a bizarna crtica predstavlja tek komadić vrlo kompleksne slagalice koja determinira kretanje cijena prirodnog plina na Starom kontinentu.

Ako nije u pitanju bezobzirno kršenje ugovornih stavki (taj dio tek treba dokazati), onda su u igri kojekakvi drugi problemi, kvarovi i odgode zbog kojih tržište i dalje karakterizira žestoka borba između azijskih i europskih kupaca. Potonji su stoga prisiljeni plaćati premiju kako bi brodove na putu prema Aziji skrenuli ka Europi. A to posljednjih dana, prema dostupnim podacima, učestalo čine: uvoz ukapljenog prirodnog plina u studenome dosegao je najvišu razinu u posljednjih deset mjeseci. Stvari su se ozbiljno zakomplicirale i danas izgledaju bitno drukčije no što je to bio slučaj krajem prošle godine kada se scenarij rasta cijena prirodnog plina činio malo vjerojatnim.

Za početak, realizacija novih projekata ozbiljno zapinje: teksaški Golden Pass LNG kasnit će barem šest mjeseci i neće biti u funkciji prije kraja iduće godine. Projekt Corpus Christi 3 također neće dostići puni kapacitet proizvodnje prije kraja 2025. godine. Plaquemines LNG (drugi terminal problematične kompanije s početka teksta) neće početi s radom barem još nekoliko mjeseci. I zato se značajan rast ponude, umjesto 2025. godine, sada očekuje tek dvije godine kasnije, a izmijenjena očekivanja itekako se odražavaju na kretanje cijena. Jer u međuvremenu treba izgurati još dvije sezone grijanja, a aktualna pritom izgleda bitno drukčije od one prethodne. Prethodna je zima bila neuobičajeno blaga: prema podacima berlinskih meteorologa, studeni prošle godine bio je od višegodišnjeg prosjeka topliji za 0,8 stupnjeva, a povoljne meteorološke prilike kulminirale su u siječnju, kada je pozitivno odstupanje iznosilo čak 3,6 stupnjeva (negativno je odstupanje zabilježeno tek u travnju, na samom izmaku sezone grijanja). Međutim, studeni ove godine na istoj je mjernoj postaji zasad nešto hladniji od prosjeka, u što se i sami možemo uvjeriti.

Niže temperature (od dugoročnog prosjeka) isprovocirale su potom nešto aktivnije povlačenje zaliha prirodnog plina iz skladišta diljem Europe. Razlika se doima posve minornom, ali dolazi u najgore vrijeme dodatno zaoštrenih geopolitičkih tenzija. Ukrajina je napokon dobila zeleno svijetlo Bijele kuće da dalekometnim projektilima američke proizvodnje gađa ciljeve u Rusiji, koja je potom odgovorila dosad nekorištenim oružjem, dodatno podižući tenzije u trenutku kada je Gazprom prekinuo opskrbu plinom Austrije. Zbog toga su Amerikanci podulji popis sankcioniranih ruskih institucija proširili na Gazprombank, banku koja je dosad bila izuzeta od restriktivnih mjera i služila je kao posrednik u nabavi ruskog plina (njime se još uvijek opskrbljuju Slovačka i Mađarska). U takvim okolnostima podatak kako su agregirane europske zalihe uskladištenog plina pale ispod 90 posto raspoložih kapaciteta (što nije bio slučaj tijekom protekle dvije godine) teško može poslužiti kao povod za optimizam.

Za to vrijeme Ukrajina tvrdi kako nije sklona produžavanju ugovora o tranzitu ruskog plina koji istječe krajem ove godine i dodatno povećava nervozu dobavljača i opskrbljivača diljem Europe. Jer Rusija još uvijek predstavlja vrlo bitno stavku u strukturu kontinentalne potrošnje plina. Istini za volju, njen je dio od 2022. godine drastično smanjen te čak trećina utrošenog plina dolazi morskim putem u obliku ukapljenog prirodnog plina. Međutim, u potonjoj komponenti Rusija je povećala svoj udio s prošlogodišnjih 14 posto na čak 20 posto ukupnih isporuka (podaci su za prvih devet mjeseci ove godine), što onda znači da Rusija i dalje dobavlja otprilike petinu ukupne europske potrošnje plina (i povećala je svoj udio s prošlogodišnjih 17%).

Odmak od kaosa

Priložene činjenice objašnjavaju recentna zbivanja na tržištu, obilježena intenzivnim trendom – rasta. Samo zahvaljujući rastućem broju brodova koji posljednjih tjedana skreću prema Europi, cijena prirodnog plina na nizozemskom čvorištu TTF zaustavila se (barem zasad) blizu granice od 50 eura po megavatsatu, koja je posljednji puta bila aktualna početkom studenoga prošle godine. Točnije, krajem listopada je fiksirana gornja granica godišnjeg fluktuacijskog raspona (57 EUR/MWh), označivši svojevrsnu prekretnicu i odmak od kaosa koji je na tržištu izazvala ruska vojna avantura. Sada je ni oni najhrabriji ne usuđuju pogađati krajnji doseg pozitivnog trenda jer vrijeme, čini se, više nije na strani europskih potrošača.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost