Cijena bijelog šećera na Londonskoj burzi kreće se oko 400 dolara po toni, a u posljednje vrijeme bilježi znatan rast zbog niza razloga. Dok je u posljednje dvije godine na svjetskoj razini bilo viška šećera, odnosno proizvodnja je bila viša od potražnje, ove se godine očekuje manjak šećera.

Vodeći Brazil
Analitičari još k tome predviđaju da će potražnja za šećerom premašiti proizvodnju za 3,8 milijuna tona u sljedećoj godini. Među glavnim razlozima za takav trend nalazi se orijentacija latinoameričkih država, ponajprije Brazila, na proizvodnju etanola iz šećerne trske. Na svjetskoj razini od trske se proizvodi oko 70 posto ukupne proizvodnje šećera, dok se ostatak radi od repice. Najveći svjetski proizvođač šećera iz trstike je Brazil, a zbog rasta cijena energenata, točnije sirove nafte, proizvođači u Brazilu sve više upotrebljavaju trstiku za proizvodnju etanola, što smanjuje proizvodnju šećera. Brazil je prošle godine upotrijebio 54 posto šećerne trstike za proizvodnju etanola, dok se ove godine taj postotak povećao na 57 posto. Indija, kao drugi najveći proizvođač šećera u svijetu, također će utjecati na smanjenje svjetske proizvodnje. Ove godine očekuje se da će poljoprivrednici u Indiji zasijati manju površinu obradive zemlje šećernom trstikom te umjesto nje zasijati kulture koje su više isplative. Predviđa se da će se proizvodnja šećera smanjiti za 16 posto u usporedbi s prošlom godinom. U Europi će se zasigurno također smanjiti proizvodnja šećera, ali zbog drukčijih razloga nego u Brazilu i Indiji. U 2006. godini Europska unija je poduzela dalekosežnu reformu u šećernoj industriji kako bi povećala konkurentnost i tržišnu usmjerenost šećernog sektora. Europska unija niz godina se suočavala s viškom šećera na svom tržištu zbog sustava koji je jamčio proizvođačima cijenu od 631 euro po toni i kvote koje se uglavnom nisu mijenjale posljednjih 40 godina. Kako bi smanjila suficit šećera na tržištu, EU planira postepeno smanjiti zajamčenu cijenu na 404,4 eura po toni u 2010. godini. EU također očekuje da će neki proizvođači šećera zbog smanjenja cijena dobrovoljno smanjiti proizvodnju ili čak odustati od proizvodnje uz jednokratnu kompenzaciju. Donedavno EU je proizvodio oko 20 milijuna tona šećera, dok je potražnja za šećerom oko 12 milijuna tona. Ove se godine zbog poduzete reforme očekuje da će se proizvodnja šećera smanjiti za 15 posto. U Hrvatskoj se proizvodi oko 200.000 tona šećera od šećerne repe u tri šećerane: Viro, Sladorana i Kandit Premier. Ove je godine šećerna repa zasijana na oko 28.000 ha površine što je najmanje u posljednjih 10 godina (2007. 34.000 ha; 2006. 36.000 ha). Šećerane planiraju proizvoditi oko 175.000 tona šećera od repe, što dovodi u pitanje hoće li Hrvatska moći uopće dostignuti svoju izvoznu kvotu za EU od 180.000 tona.

Pad sjetve
Pad sjetve odražava se na smanjenje interesa poljoprivrednika za šećernu repu u korist isplativijih kultura. Proizvođači otkupljuju šećernu repu od svojih kooperanata po prosječnoj cijeni od 235 kn po toni, dok se sljedeće godine predviđa cijena od 260 kn. Šećerane Viro i IPK Kandit uvrštene su na Zagrebačku burzu. Kao i većina dionica na burzi, Viro i Kandit bilježe znatni pad vrijednsoti, –57 posto od početka godine. U usporednoj analizi sa svjetskim proizvođačima šećera, Viro je s P/E (price-to-earnings) omjerom od 19,12 iznad prosjeka od 17,3, dok je Kandit sa 15,7 ispod prosjeka. Prema P/S (price-to-sales) omjeru, Kandit je s iznosom od 0,50 ispod prosjeka od 0,71, dok je Viro iznad s omjerom od 1,26. Na osnovi P/E pokazatelja najpodcijenjenija dionica je Sucriere de Pith sa 9,92, jedna od većih šećerana u Francuskoj. S druge strane, prema tom pokazatelju najprecjenjenija dionica je ona tvrtke Danisco.