Bugarske kompanije su u kupovinu srbijanskih poduzeća na jugu Srbije dosad uložile blizu 100 milijuna eura. Bugarska tvrtka Intertrust, koja se bavi trgovinom čeličnih proizvoda, kupila je na aukcijskoj prodaji Agencije za privatizaciju tri poduzeća iz MIN Holdinga (Mašinske industrije Niš). Riječ je o ulaganju kapitala u kupovinu Modelare, pogona obojenih metala i Livmin iz Niša, za ukupno 559 tisuća eura.

Trostruka veća cijena
Početna cijena Modelare, koja se bavi proizvodnjom alata, bila je 97,2 tisuće eura, a prodana je po trostruko većoj cijeni. Tvornica za lijevanje ”Obojeni metali” prodana je za dvostruko veću cijenu, odnosno za 140,9 tisuća eura, dok je Livmin prodan za 198,1 tisuća eura. Intertrust je time proširio broj vlastitih poduzeća u Srbiji jer je prije toga kupio leskovački Lemint, Zastava kovačnicu iz Niša, te tvornicu alatnih strojeva iz sastava MIN holdinga. Intertrust je, poslije izvjesnog zastoja prva od inozemnih tvrtki koja je kupila neko poduzeće u središnjoj Srbiji, jer zasad prevladava interes za poduzeća iz Vojvodine i Beograda. Jug Srbije je zbog loše infrastrukture i blizine Kosova manje zanimljiv za inozemne kupce. Zbog toga Ministarstvo financija i regionalnog razvoja nastoji subvencijama inozemnih kompanija povećati njihovo zanimanje za ulaganje u tvrtke u nerazvijenim dijelovima Srbije. Ministarstvo je u suradnji s Agencijom za unapređenje izvoza SIEPA, podijelilo 17,5 milijuna eura domaćim i inozemnim kompanijama. Dosad je najveći iznos dobila britanska tvrtka Alena koja u Vranju gradi tvornicu odjeće u kojoj će biti posla za tri tisuće radnika. Kada je riječ o tvrtkama iz Bugarske, one najveću pozornost poklanjaju poduzećima s juga Srbije, ponajviše zbog geografske blizine. Bugarske kompanije su najveći ulagači u tom dijelu zemlje i po dosad uloženom kapitalu i kupljenim poduzećima iz toga kraja uvjerljivo su na prvom mjestu. Od kada je Bugarska ušla u EU, kapital njezinih kompanija je sve nazočniji u Srbiji. Dosad je više od 20 poduzeća prešlo u vlasništvo bugarskih tvrtki, koje vide interes ulaganja u srbijanska poduzeća bez obzira što su ona, zbog sankcija, zaostala u tehnološkom pogledu, ali zato raspolažu kvalificiranom i jeftinom radnom snagom. Sve do 1990. poduzeća iz Srbije bila su nedostižni uzor za bugarske tvrtke koje su sada u boljoj financijskoj situaciji i imaju priliku da za mali kapital dođu do vrijednih proizvodnih poduzeća.

Prodaja uglavnom u ponovljenoj akciji
Bugarske kompanije pojavljuju se u ulozi kupca, uglavnom u ponovljenim aukcijskim prodajama kada je početna cijena znatno niža. Ulažući kapital u poduzeća za koja uglavnom nije postojalo veće zanimanje, bugarske kompanije su skupljajući ‘mrvicu po mrvicu’ preuzele tvrtke u kojima je moguća uspješna obnova proizvodnje. Vlasnik Intertrusta, najvećeg kupca srbijanskih poduzeća, jest bugarski tajkun Valentin Zaharijev, koji u Srbiji ima šest poduzeća. Najviše je dao za rudnik ugljena u Kovinu, koji je platio 16,3 milijuna eura. Bugarska tvrtka Česten iz Sofije je 70 posto kapitala tvornice papira iz Čačka platila 1,1 milijun eura, s obvezom da u njezinu modernizaciju uloži još 600 tisuća eura. Na dražbenoj prodaji Česten je platio 22,5 puta veći iznos od početne cijene, što samo pokazuje veličinu zanimanja bugarskih tvrtki za ulaganja u srbijanska poduzeća. Leskovačko kozmetičko poduzeće Nevena kupila je bugarska kompanija Bucvel za 2,26 milijuna eura. Ista kompanija postala je vlasnikom poduzeća Metalac sloboda iz Ivanjice, plativši ga 166 tisuća eura.

Trajal – najveće ulaganje
Jedno od dosad najvećih ulaganja bugarskog kapitala u Srbiju predstavlja kupovina kruševačke tvornice Trajal za koju je plaćeno 12,1 milijuna eura. Riječ je, poslije pirotskog Tigra, o najvećem proizvođaču automobilskih guma u Srbiji. Kruševačko poduzeće prodano je u drugom pokušaju jer na prvoj aukciji nije bilo zainteresiranih kupaca. Novi vlasnik Trajala je bugarska kompanija Brikel koja se obvezala uložiti u razvoj te kruševačke tvornice 25 milijuna eura. Brikel spada među 15 najvećih bugarskih kompanija. Bugarska tvrtka Rubin postala je vlasnikom najstarije srbijanske tvornice stakla iz Paraćina (pokrenuta prije više od sto godina) za što je platila sto tisuća eura uz obvezu ulaganja 25 milijuna eura. Tvornici stakla prijetila je likvidacija jer na prvoj aukciji nije zainteresiranih kupaca. Prema Zakonu o privatizaciji poslije treće neuspjele prodaje poduzeće odlazi u stečaj i likvidaciju.