Neformalna skupina kreditora zemalja u razvoju poznatija pod nazivom Pariški klub namjerava vratiti vodeću poziciju ulaskom u savez s najvećim konkurentom – Kinom.

Kako piše Bloomberg, 22 bogate države koje čine Pariški klub danas imaju plasirano malo više od polovice iznosa koji je zemljama u razvoju odobrila Kina. Naime, podaci instituta Kiel za svjetsku ekonomiju pokazuju da je 2017. Pariški klub imao plasiranih 200 milijardi dolara, a Kina 356 milijardi dolara.

Nije više jedini forum

O brzini uspona Kine na lidersko mjesto kreditora siromašnijih država pokazuje podatak da je još 2008. godine Peking plasirao 50 milijardi dolara. Te su godine zemlje u razvoju Pariškom klubu dugovale 227 milijardi dolara. Kina je Pariški klub prestigla 2013. godine kada je odobrila 216 milijardi dolara, a Pariški klub 202 milijarde dolara.

“Klub više nije jedini forum za rješavanje dužničkih problema”, kaže Sufian Beker, etiopski ministar financija od 1996. do 2015. godine. Beker je posljednji puta pregovarao s Pariškim klubom 2004. kada je Etiopiji oprošteno 1,3 milijarde dolara duga.

Namjera oprosta duga siromašnim državama uslijed pandemije koronavirusa prilika je da Pariški klub vrati dobar dio svog nekadašnjeg utjecaja. No, najmanje što bi trebalo učiniti jest uvjeravanje Pekinga da se prilagodi pravilima Pariškog kluba u rješavanju dužničkih problema.

Prošle godine klub je pomogao u izradi privremene obustave otplate duga najsiromašnijih svjetskih država, a oživio je i stari plan kojim bi ostali kreditori koristili njegov model restrukturiranja.

Usvajanje takozvanog Zajedničkog okvira skupine G20 označio je veliki korak u ambicijama Pariškog kluba: doveo je Kinu za pregovarački stol. Prije toga Kina je radije “igrala po vlastitim pravilima” kada je u pitanju kreditiranje zemalja u razvoju.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

“Kina je pokazala kako ima svoje razumijevanje kako najbolje promovirati razvoj. Rezultati su često bili bolji”, ističe Tang Xiaojang, zamjenik direktora Carnegie-Tsinghua centra za globalne politike u Pekingu. Međutim, zapadni dužnosnici s tim se baš i ne bi složili.

Velika povjerljivost

Za Kinu se smatra da prilikom kreditiranja traži veliku povjerljivost od dužnika, pa neke procjene govore da je stvarni iznos duga znatno veći od službeno objavljenog.

“Mi smo uvijek pokušavali osigurati da Pariški klub ostane agilan i fleksibilan u pružanju prikladnih rješenja”, tvrdi Emmanuel Moulin, predsjednik kluba i dužnosnik francuskog ministarstva financija. On dodaje da bi Zajednički okvir, ako uspije, mogao omogućiti Kini da postane službeni član kluba.

Zajednički okvir mogao bi biti u kineskom interesu, smatra Thomas Lambert, zamjenik glavnog tajnika Pariškog kluba od 2004. do 2006. godine. “Kina ne želi biti dijelom kluba koji bi ih vezao na dominaciju Zapada.

Ali u stvarnosti, Zajednički okvir je početak ponovne izgradnje šireg Pariškog kluba”, smatra Lambert. Pariški klub osnovan je 1956. kako bi se dokinula praksa nasilne naplate dugova između država. Primjerice, Francuska je 1861. napala Meksiko zbog neplaćenog kredita.

Američki marinci izvršili su 1912. invaziju na Nikaragvu jer ta zemlja nije mogla vratiti novac SAD-u. Američka okupacija potrajala je preko dva desetljeća.

Klub je “zlatno doba” imao krajem 80-ih kada je samo 1989. sklopio preko 20 ugovora o kreditiranju.