Osim kaznenih prijava i mutnih transakcija slučaj Podravke potegnuo je pitanje uloge i odgovornosti nadzornih odbora u upravljanju kompanijama. Trebaju li institucionalni investitori imati svoju stolicu u NO-u, čije interese zastupa koji član i koliko su uključeni vlasnici kompanije u nadzor uprave? Bila su to pitanja na panelu o dioničarskom aktivizmu završnog dana 3. međunarodne konferencije fondovske industrije u Opatiji. Na pitanje trebaju li predstavnici mirovinskih i investicijskih fondova sjediti u nadzornim odborima panelisti nisu imali jedinstvenog odgovora. “Nije nužno da fondovi imaju svoje predstavnike u NO-ima, ali je važno da s ostalim članovima budu usuglašeni, a ne fikusi. U većem dijelu kompanija članovi NO-a ne razumiju svoju ulogu, nisu stručnjaci i toga nisu ni svjesni. Takvih situacija ima previše i tu se fondovi trebaju uključiti i inzistirati na transparentnosti”, drži Zoran Stanković iz Atlantic grupe. Iako konkretno ime Podravke nije spomenuto, ta kompanija i postavljanje Ljube Jurčića na čelno mjesto NO-a bili su gotovo lajtmotiv panela. “Ideja da članovi NO-a predstavljaju neke dioničare je delegirani pristup koji je prestao još devedesetih. Svaki član NO-a zastupa sve dioničare. To je najbolji primjer nerazmjera zakona i prakse”, smatra Ratko Bajakić iz ICF-a.

Netransparentne uprave
Trasparentnost rada uprava problem je za sebe. “Kultura upravljanja nije ugrađena u svijest i ako tražite podatke, prije će vam reći ‘ne’ nego ‘da’”, istaknuo je moderator skupa i predsjednik Uprave AZ obveznoga mirovinskog fonda Dinko Novoselec. S tim stavom složio se i Hrvoje Japunčić iz Trcin vrijednosnica. “Bilo je slučajeva kad smo se obratili Upravi da bismo se više financijski i vlasnički involvirali te tražili veću kontrolu. Uvijek je rezultat bio: može novac, ali ne i mjesto u NO-u”, kazao je Japunčić. Ipak, ima i slučajeva da NO želi preuzeti ulogu Uprave. “Nadam se da problemi u prehrambenoj industriji neće preliti na ostale kompanije, primjerice na građevinski sektor”, istaknuo je Bajakić koji smatra da će situacija u budućnosti biti drukčija te da će NO-i više tražiti rezultate od Uprava, u protivnom će brže slijediti promjene.

Erozija uloženog
Iako zakon definira da dioničar koji ima više od 5 posto dionica svoje interese može braniti kroz skupštinu dioničara, u praksi je to vrijeme predugačko pa dolazi do erozije uloženog, drži Japunčić. Podsjeća na slučajeve kada se na skupštinu dioničara dolazilo sa zaštitarima pa sve do bizarnih slučajevima u kojem se protuprijedlozi dioničara sabotiraju – isključivanjem struje! “Zakon je jedno, a ovo su konkretne situacije”, upozorio je Japunčić. Osim zaraćenih dioničarskih skupina panelisti su upozorili i na sukob interesa unutar jednog vlasnika ako je riječ o grupaciji. Što u slučaju da investicijski fond u vlasništvu ima veći paket dionica i fond-menadžeri žele malo propitati stanje? Taman kad se počnu raspitivati, stigne im preporuka vlastitih šefova unutar grupe da stvar ostave na miru jer grupa ima neki svoj interes? Kako fondovi mogu tražiti ponašanje prema regulama ako se u praksi događaju i ovakve situacije, istaknuli su panelisti. Sudionici su iznijeli stav da će OMF-ovi za pet godina biti vlasnici većine hrvatskih kompanija te da treba ukinuti ograničenje prema kojem oni mogu držati najviše 10% vlasništva u nekoj kompaniji. OMF-ovi su dugoročni investitori i želi li se razmišljati o mirovinama, treba proširiti spektar ulaganja, u protivnom će novac ulagati u Europi, zaključeno je.