Ovaj je tjedan odlučujući za sudbinu talijanske zrakoplovne kompanije Alitalije, koja će biti podijeljena na dvije, lošu i dobru, s tim što će loši dio ići u propast, a dobri dio bi trebao ponovno poletjeti. Plan spašavanja kompanije se naziva Feniks jer bi kao ptica trebao iz pepela podići novu Alitaliju. U četvrtak bi vlada trebala usvojiti zakonski dekret vezan za Alitaliju, odnosno o njezinoj podjeli na dva dijela, a u petak bi upravni odbor kompanije trebao usvojiti polumjesečnu bilancu i otvoriti put prema smrti stare Alitalije koja će imati svog povjerenika preuzeti sva dugovanja i gubitke i ići prema zatvaranju, i rađanju nove Alitalije. Vjerojatno će delegirani upravitelj nove Alitalije biti Rocco Sabelli (54) menadžer koji je bio u mnogim kompanijama od Telecoma do Piaggia i Tiscalija.

Nova ulaganja
Sabelli bi trebao prikazati plan Feliks, koji je načinila banka Banca Intesa. Zdravi dio Alitaliji bi se trebao ujediniti s kompanijom Air One. Operacija je vrijedna oko 300 milijuna eura, ali pošto je ta kompanija povezana s njemačkom Lufthansom, koja će vjerojatno u budućnosti biti ključna i za novu Alitaliju. Predviđena su ulaganja talijanskih poduzetnika u novu kompaniju od oko milijarde eura, a na čelu je Roberto Colaninno, šef najvećeg europskog i četvrtog u svijetu proizvođača motocikala, tvrtke Piaggio. S kapitalom bi u novu Alitaliju trebali još uči Benetton, Gavio, Ligresti, Aponte, Riva i Fossati. Šef Air Onea, Carlo Toto, treba još odlučiti na koji će način uči u kombinaciju s Alitalijom, ali bi sve trebalo biti odlučeno u ovom tjednu. Plan Feniks predviđa otpuštanje od pet do sedam tisuća zaposlenih, što je mnogo više od 2000 otkaza koliko ih je predviđala francusko-nizozemska kompanija Air France-KLM kada je namjeravala kupiti Alitalija. “Bolje nekoliko tisuća otkaza nego 20.000 ljudi bez posla koliko bi ih bilo ako bi Alitalia propala”, izjavio je sada premijer Silvio Berlusconi koji je tijekom predizborne kampanje u proljeće ove godine inzistirao na odbacivanju plana Air Francea kojim se predviđalo otpuštanje samo dvije tisuće zaposlenih. Sindikati, dakako, najavljuju bitku protiv plana Feliks nakon što su utjecali na odlazak francusko-nizozemske kompanije zbog njihova protivljenja planu otpuštanja. No sada je Alitalija u još težem položaju. Postoji i mogućnost sukobljavanja između zaposlenih u Alitaliji i onih u kompaniji Air One, jer imaju različite radne ugovore. Zaposleni u Alitaliji imaju bolje prihode i manje radnih obveza, pa je pitanje hoće li im biti radni ugovori poravnati na niže, odnosno izjednačiti s onima zaposlenima u Air Oneu. Još jedna nepoznanica je reakcija dioničara i kreditora, odnosno onih koji potražuju novac od Alitalije, na njezinu podjelu na dvije jer bi trebali završiti u tzv. bad company sa svojim novcima. Koliko će im novaca biti vraćeno i na koji način, te hoće li ih to zadovoljiti ili će pljuštati tužbe. To su pitanja koja još nisu ni, kako se čini, došla na dnevni red. Kakva će biti bilanca Alitalije?

Otpuštanje radnika
Ukupni gubitak je 1,2 milijarde eura, a likvidnost je 375 milijuna eura. Iz flote je posljednjih tjedana ostalo na zemlji 35 zrakoplova. Kompanija ima 30 zrakoplova za duge letove i 158 za kratke i srednje, od kojih čak 77 zrakoplova Md80. U kompaniji ima 2151 pilota i 4.640 kopilota, a to je za 2,4 posto manje nego u ožujku 2007. Istodobno ima 106 upravitelja na raznim razinama, što je 12,4 posto manje nego u ožujku 2007., te 3846 službenika, što je samo 0,6 posto manje nego u ožujku 2007. godine. Ukupno izravno zaposlenih u Alitaliji, koji su dijelu onih koji lete i onih koji ostaju na zemlji, ima 10.952, odnosno 2 posto manje nego u ožujku 2007. godine. No tom broju zaposlenih treba pridodati još oko 9000 zaposlenih u raznim službama od onih u telekomunikacijama (388) do službe Engineering & Maintenance (2490), Alitalia Maintenance Systems (400), Atitech (670), Alitalia Airport (3250), Alitalia Express (700) itd. Dakle budućnost gotovo 20.000 zaposlenih je upitna, a upravo veliki broj radnih mjesta je kompaniju doveo u krizu, a sindikati su se protivili bilo kojoj racionalizaciji. Tako se došlo do situacije kako u Alitaliji rade dvije osobe za posao za koji u Lufthansi treba jedan zaposleni, ako se računa odnos putnika i zaposlenih, a kada se računa prijevoz tereta (nije bez razloga Air France odmah htio odrezati taj dio talijanske kompanije) onda je odnos jedan prema četiri, odnosno četiri zaposlena u Alitaliji rade posao koji u Lufthansi radi jedna.