Mirovinski sustavi diljem svijeta dijele se na tri kategorije: one s neznatnom potrebom za reformom, velikom potrebom za reformom i hitnom potrebom za reformom.
Danas je Allianz objavio treće izdanje svojeg „Izvješća o globalnim mirovinama” u kojem je analiziran 71 mirovinski sustav diljem svijeta služeći se vlastitim Allianzovim mirovinskim indeksom (API).
Indikator se sastoji od tri stupa: analize demografskih i fiskalnih uvjeta kao i procjene održivosti (primjerice, razdoblja financiranja i doprinosa) te prikladnosti (primjerice, pokrića i razine mirovina) mirovinskog sustava.
Danas je Allianz objavio treće izdanje svojeg „Izvješća o globalnim mirovinama” u kojem je analiziran 71 mirovinski sustav diljem svijeta služeći se vlastitim Allianzovim mirovinskim indeksom (API).
Indikator se sastoji od tri stupa: analize demografskih i fiskalnih uvjeta kao i procjene održivosti (primjerice, razdoblja financiranja i doprinosa) te prikladnosti (primjerice, pokrića i razine mirovina) mirovinskog sustava.
Ukupno je u obzir uzeto 40 parametara, s rezultatima između 1 (bez potrebe za reformom) i 7 (akutna potreba za reformom). Ponderirani zbroj svih parametara odražava pritisak za reformom u određenom sustavu.
Velik pritisak za reformom
Neponderirani ukupni rezultat za sve analizirane mirovinske sustave iznosi 3,7, što upućuje na velik pritisak za reformom. U usporedbi s našim posljednjim izvješćem iz 2023. godine, došlo je do određenih pomaka, no ne uvijek u pravom smjeru. Opći rezultat tog izvješća bio je 3,6. Međutim, postoje znatne razlike između zemalja. Postoji malena skupina zemalja, poput Danske, Nizozemske i Švedske, koje s općom ocjenom daleko ispod 3 stoje relativno dobro zato što su se pravodobno usmjerile prema održivosti tako što su prihvatile sustave financiranja (vidi popis najboljih mirovinskih sustava).
Na prvi bi pogled moglo biti iznenađujuće što je i Japan na tom popisu. No kao nijedna druga zemlja, Japan se dosljedno usmjerio na drukčiji pristup: dulji radni vijek. Čak i danas, jedna trećina 65-70-godišnjaka još je uvijek zaposlena. U narednih nekoliko godina, očekuje se da će stvarna dob umirovljenja porasti na 70. Nadaleko najveća skupina sastoji se od zemalja s općom ocjenom ispod 4, gdje postoji hitna potreba za reformom kako bi se mirovinski sustavi zaštitili od učinaka demografskih promjena.
Ova skupina uključuje mnoge zemlje u razvoju poput Malezije, Kolumbije i Nigerije. Njihov problem često nije program mirovinskog sustava sam po sebi, nego njegov ograničen doseg: udio neformalnih zaposlenika koji nisu pokriveni obično je iznad 50 %. U tim su zemljama prvo potrebne dalekosežne reforme tržišta rada kako bi se stvorila osnova za sveobuhvatan mirovinski sustav. Inače, mirovinski će sustav postati samo još jedan čimbenik koji povećava nejednakost.
I na kraju, treća skupina mirovinskih sustava uključuje mnoge europske zemlje poput Njemačke, Francuske i Italije, čiji su mirovinski sustavi glede financiranja do sada poduzimali samo probne korake – dominira sustav plaćanja prema potrošnji, a pritisak za reformom je u skladu s time i visok, s obzirom na brzo starenje stanovništva.
Migracije: Gubitak učinka
Demografske promjene već su godinama realnost. Očekivano trajanje života u stalnom je porastu već desetljećima (uz samo kratak prekid zbog pandemije Covid-19), dok stope nataliteta nastavljaju padati. Međutim, jedan je novi element značajno ublažio očekivani utjecaj na tržišta rada i društvene sustave: migracije.
U proteklih pet godina, na primjer, gotovo 90 % od 1,6 milijuna novih radnih mjesta podložnih doprinosima za socijalno osiguranje u Njemačkoj popunjeni su imigrantima. „Čak i ako nisu svi imigranti odmah pronašli posao, migracije su značajno pomogle glede ravnoteže”, rekla je Michaela Grimm, koautorica izvješća. „U budućnosti se vjerojatno na to ne možemo osloniti. Zato što u glavnim zemljama porijekla ima sve manje kandidata koji su voljni emigrirati.
A Europa bi u budućnosti mogla izgubiti na svojoj privlačnosti kao zemlja za imigracije. Stoga će biti ključno da još i bolje iskoristimo postojeći potencijal. To se odnosi na žene koje rade pola radnog vremena, koje je potrebno rasteretiti brige za djecu i njegu, te starije zaposlenike koji se još uvijek i prečesto na radnom mjestu suočavaju s dobnom diskriminacijom.”
Jaz mirovinske štednje može se zatvoriti
Prema Allianzovim izračunima, jaz mirovinske štednje za mlađe generacije samo u Eurozoni prosječno iznosi oko 350 milijardi eura na godinu. To se čini mnogo, no premostivo je ako stopa štednje poraste za četvrtinu. „Generacija X mora više štedjeti kako bi osigurala svoj željeni životni standard u starosti – to je neosporno,” rekao je Ludovic Subran, glavni ekonomist Allianza.
„No ne smijemo gledati samo na jednu stranu jednadžbe – napore domaćinstava da štede. Ključno je razmišljati o sigurnosti mirovine i razvoju tržišta kapitala zajedno. Uštede za mirovinu moraju se unosno investirati u budući rast i inovacije. To je ključ za prevladavanje demografskih promjena (kao i klimatskih promjena). Europa na tom području još uvijek ima velike deficite.”
Hrvatska: Loš rezultat
S ukupnom ocjenom 3,9, hrvatski mirovinski sustav nalazi se u donjoj sredini. Ahilova peta sustava i dalje je demografska prognoza koja se rapidno pogoršava: omjer ovisnosti u starijoj dobi tijekom narednih 25 godina porast će s 37 % na 54 %. S obzirom na nisku privatnu štednju, održivo širenje potpuno financiranih poslovnih i privatnih stupova u hrvatskom mirovinskom sustavu ne može se izbjeći. Drugi je problem nedostatak mogućnosti zapošljavanja za starije radnike: samo 5 % muškaraca starijih od 65 godina još uvijek radi. U Japanu, globalnom laboratoriju za društva koja stare, ta je brojka 35 %.
