U poslovnom svijetu godina na izmaku ostat će upamćena po neprijateljskim preuzimanjima kojih je bilo 157, ili izraženo u novcu čak 498 milijardi američkih dolara. Prema statističkim podacima bilo ih je 87% više negoli godinu ranije i interesantno je kako su taj financijski sektor predvodili Britanci s ukupno trećinom kompanija koje su bile na meti. Inače, medijima najzanimljiviji slučaj neprijateljskog preuzimanja bila je ponuda najvećeg svjetskog proizvođača čelika Mittal Steela koji je za europski konzorcij Arcelor dao 41,5 milijardi dolara, ali ta je cijena prihvaćena tek nakon što je nekoliko puta odbijena kao preniska. Također je interesantan slučaj i ponude njemačkog energetskog diva E.ON-a za preuzimanje španjolske Endese koja, iako nije bila neprijateljska, kao takva je prihvaćena pa su vlasti u Madridu pokušali na sve moguće načine to spriječiti zbog čega su na kraju dobili i kaznu Europske komisije.

Europske borbe
Trenutačno se u Europi vodi nekoliko borbi, od Švedske gdje tamošnji proizvođač teretnih vozila Scania ne želi biti preuzeta od njemačkog konkurenta MAN-a, pa preko Velike Britanije gdje Nasdaq zasada neuspješno želi preuzeti Londonsku burzu pa sve do Sjedinjenih Država gdje se distributer čeličnih proizvoda Esmark našao na udaru brazilskog Companhia Siderugica Nacional, poznatijeg kao CSN. Iako se manje-više neprijateljska preuzimanja odvijaju daleko od javnosti, ove godine je bilo, ili još uvijek jest, nekoliko gdje su uprave kompanija razmjenjivale udarce poput boksača u ringu. Tako je primjerice predsjednik uprave švedskog proizvođača kamiona Scania Leif Ostling pokušaj neprijateljskog preuzimanja od strane MAN-a nazvao ‘blitzkriegom’, pritom usporedivši obrambenu poziciju kompanije kojoj je na čelu s Velikom Britanijom i Winstonom Churchillom koji je obranio svoju zemlju od nacističke Njemačke. Ostling se kasnije ispričao javnosti zbog opaski koje su zgrozile njemačke poslovne ljude, ali i brojne političare. Tim više jer je na čelu njemačke kompanije bivši čelnik Scanije Hakan Samuelsson, inače i sam Šveđanin. No, to nije bio jedini takav slučaj. Prije navedeni pokušaj neprijateljskog preuzimanja Esmarka od brazilskog CSN-a za 473 milijuna dolara, prvi čovjek američke kompanije nazvao je ‘oružanom pljačkom’. Kako bilo, bankari ne očekuju da će trend neprijateljskih preuzimanja uskoro postići svoj vrhunac jer kompanije i drugi investitori imaju (pre)više slobodnog novca i žele povećati svoje zarade sve dok su kamatne stope niske, a na tržištu ima dovoljna novca za posuđivanje. Naime, prema Standard & Poorovom indeksu dionica TOP 500 industrijskih kompanija na svojim računima ima 610 milijardi dolara, što je gotovo dvostruko više negoli su imale 2000. Istodobno investicijski fondovi su ‘skupili’ više od dvije tisuće milijardi dolara i time znatno ojačali svoju ‘kupovnu moć’.

“Otrovne pilule”
Osim toga, sve je više kompanija diljem svijeta oslabilo svoju ‘obrambenu’ moć i to zato što su nacionalne vlasti zahtijevale transparentnije poslovanje. Tako je u 2006. samo 118 kompanija prihvatilo takozvani plan ‘otrovne pilule’ koji ih štiti od neprijateljskog preuzimanja, dok je tijekom 1990-ih takav plan prosječno godišnje prihvaćalo čak 234. Iz tog razloga direktori su otvoreniji prema ponudama, a i uveden je trend da se uprave kompanija češće odlučuju za kupovinu konkurentskih tvrtki jer su uvjereni kako će oni biti preuzeti ako oni proces napada ne počnu prvi. Najbolji primjer tog trenda dogodio se prošlog ljeta kada je uprava Warner Musica na ponudu EMI-ja odgovorila neprijateljskim preuzimanjem, što je predsjednik Uprave Warnera objasnio kako će time više povećati imovinu svojih dioničara nego da su prihvatili ponudu EMI-ja. Što se pak tiče ‘prijateljskih’ preuzimanja, podaci za 2006. pokazuju kako su strane kompanije u Velikoj Britaniji potrošile 339 milijardi američkih dolara, dok je volumen europskih udruživanja i preuzimanja ostvario rekordnu vrijednost s 3.600 milijardi dolara u transakcijama, a to je 30% više negoli u prošloj 2005. godini. Istodobno u SAD je na preuzimanjima ‘okrenuto’ 1.400 milijardi, s time da je trend rasta na američkom tržištu kapitala ostvaren i četvrtu godinu zaredom.