EN DE

Zrakoplovi već lete bez pilota, a agrar je poligon za novu eru

Autor: Katarina Kušec
06. rujan 2026. u 20:21
Podijeli članak —
Tvrtka Pyka proizvodi avione bez pilota koji se uvelike koriste u poljoprivredi, na desetke takvih letjelica već je u pogonu u Brazilu za prskanje usjeva/flypyka.com

Samostalni avioni za komercijalnu upotrebu već se koriste u poljoprivredi i logistici.

Avion leti iznad polja, ima savršenu liniju, jako je nisko, a u njemu nema pilota. Pomalo je to zastrašujući prizor, ali, isto tako, prizor koji se sve češće može vidjeti.

“Možemo letjeti niže nego što bi se ijedan čovjek usudio”, kaže Russ Marotzke, inženjer leta u tvrtki Pyka za BBC jer njihov avion bez pilota koristi se uvelike u poljoprivredi. Naime, na manjim visinama znači manje rasipanja kemikalija zbog vjetra, što dovodi do preciznije i učinkovitije primjene, a opasnosti za ljude nema jer letjelica je bez pilota.

Nove mogućnosti

Tvrtki Pyka jedan je od predvodnika u razvoju autonomnih zrakoplova te proizvodi potpuno autonomne avione i time ide korak naprijed u vremenu kada se bitka na nebu oko ovog pitanja već vodi. U posljednje vrijeme mnogo se pričalo o letećim taksijima, ali samostalni avioni za komercijalnu upotrebu već se koriste, u poljoprivredi, za logistiku, a jednoga dana možda i za prijevoz putnika. No, o tom potom.

Pyka je nedavno predstavila svoju letjelicu nove generacije Pelican 2 koja je opisana kao najveći i najproduktivniji autonomni električni poljoprivredni zrakoplov na svijetu. Ima nosivost od 300 litara tekućine i sposobnost pokrivanja do 90 hektara po satu, a sustav je dizajniran tako da ima neprekidni rad zahvaljujući setovima baterija koje se brzo mijenjaju. Proces je gotovo u potpunosti automatiziran jer inženjeri na računalu označe područje koje treba tretirati, softver isplanira rutu, a zrakoplov samostalno polijeće. Na desetke takvih letjelica već se koristi u Brazilu za prskanje usjeva poput pamuka i soje.

Potpuno automatizirano

Inženjeri na računalu označe područje koje treba tretirati, softver isplanira rutu, a zrakoplov samostalno polijeće.

Osim u poljoprivredi, Pyka ostvaruje značajan napredak u logistici s modelom Pelican Cargo. Radi se o zrakoplovu veličine Cessne 172, ali koji je dizajniran da bude bez posade, što konstrukciju čini lakšom i aerodinamičnijom. Zanimljivo, prema nekim podacima, može prevesti teret do 180 kilograma na udaljenost od 320 kilometara, a troškovi su manji, što otvara nove mogućnosti za opskrbu udaljenih područja.

Ipak, u cijeloj ovoj priči važno je razlikovati autonomni let od autopilota. Naime, dok autopilot pomaže pilotu, autonomni sustavi osmišljeni su za upravljanje cjelokupnim letom s gotovo nikakvom ljudskom intervencijom. Strategije razvoja unutar same te industrije se razlikuju pa tvrtke poput Pyke ili britanskog Windracersa grade zrakoplove od nule, što omogućuje integraciju autonomije od samog početka i prilagodbu letjelice specifičnoj namjeni. Windracers, čiji su zrakoplovi već aktivni u humanitarnim misijama u Ukrajini, traži dozvolu za pokretanje autonomne teretne linije na škotskim otocima, što bi bila prva takva usluga u svijetu.

Kako kaže Michael Norcia, suosnivač i direktor Pykea, krajnji cilj ove priče je “potpuno skalirana, sveprisutna putnička operacija koja je sveti gral”. On zamišlja veliku flotu Pyka aviona kapaciteta minibusa koji bi prevozili putnike duž istočne i zapadne obale SAD-a te vjeruje da postoji “pristojna šansa da će do te točke doći prije eVTOL (električni avioni s vertikalnim polijetanjem i slijetanjem) industrije”.

BBC piše kako vojni interes pomaže u razvoju tehnologije, a mnoge tvrtke imaju obrambene ugovore za demonstraciju i testiranje svojih sustava, često s manje regulatornih prepreka nego na civilnoj strani, dok neke čak već opskrbljuju vojne kupce.

U SAD-u je najveći autonomni zrakoplov s fiksnim krilima odobren za komercijalnu civilnu upotrebu do sada Pykina prskalica za usjeve, koja je prošle godine dobila odobrenje. Iako su operacije ograničene na strogo definirano poljoprivredno okruženje i zahtijevaju zemaljskog operatera i vizualnog promatrača, ranije su dobili slično odobrenje u Brazilu, gdje su pravila popustljivija.

550

tisuća dolara koštaju njihovi bespilotni zrakoplovi

Pred vratima revolucije

Kompanija ima cilj povećati proizvodnju s 20 zrakoplova godišnje na tisuću do 2030. godine, a svaki se prodaje za 550 tisuća dolara.

Oko budućnosti bespilotnog letenja vode se mnoge rasprave pa zagovornici kažu da bi autonomni zrakoplovi mogli riješiti problem nedostatka pilota, maknuti ljude s opasnih poslova, poboljšati učinkovitost i smanjiti troškove te da bi automatizacija mogla učiniti letenje sigurnijim. No, kritičari u tome ne vide mnogo prednosti. Američka udruga linijskih pilota (ALPA) nedostatak pilota naziva “ozbiljnim kockanjem sa sigurnošću i korakom predaleko”.

Bilo kako bilo, potpuno autonomni putnički letovi sada se čine kao neka daleka budućnost, ali zapravo smo možda već pred vratima revolucije ovakvog tipa.

Autor: Katarina Kušec
06. rujan 2026. u 20:21
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close