Turčin parkira kamion u rikverc ispred skladišta na obližnjem poljoprivrednom imanju. U kamionu je bilo dovoljno gnojiva da se raznese čitavo jedno gradsko naselje. "Učinim što god me traže", kaže muškarac, koji nam se nije htio predstaviti, ali je rado progovorio o spremnosti da pomogne sirijskim pobunjenicima. "Ne kažem im ne." Iz džepa jakne vadi račun da pokaže koliko je potrošio na dovoz – otprilike 2500 dolara, što će mu vratiti Sirijci koji mu za to plaćaju.

Kamion mu je nakrcan s dvije tone dušičnog gnojiva, što je dovoljno da uništi sve građevine u najmanje šesnaest ulica u središtu grada. Turčin Ahmed Helo pomogao mu je da vreću po vreću iskrca teret, sve dok prednji dio skladišta, čiji im vlasnik naplaćuje skladištenje, nije bilo prepun vrećama gnojiva i jednom bačvom sumpora. Plan je bio da se pričeka mrak te da se sve prokrijumčari borcima u Siriji kako bi načinili bombe. Helo je pogrdnim riječima opisao sirijskog predsjednika Bashara al-Assada te dodao: "Samo ga se želimo riješiti." "Pomažemo od početka revolucije", kaže Helo, bivši pripadnik turske vojske koji u Aleppu, najvećem gradu u Siriji, ima rodbinu. Sve što oni rade ne čini se tajno, a ni ne pokušavaju ništa sakriti. U tom je trenutku kraj njih prošlo tursko vojno vozilo, a službeni se granični prijelaz nalazi tek stotinjak metara dalje. Građanski je rat u Siriji promijenio život uz ovu dugu granicu te oblikovao svakodnevni ritam, razgovore i trgovinu. Sirijci pokušavaju promijeniti život, a Turci pokušavaju očuvati svoj, a i jedni i drugi s mukom pokušavaju održati suživot. Čini se da su se svi podijelili između želje za sudjelovanjem i želje da sve prestane.

Kako među revolucionarima nema pravog političkog i vojnog jedinstva, strategije za rušenje vlade niti vizije što će se dogoditi kad borba prestane, svi svoje nade i strahove projiciraju na taj cilj. "Ne možemo definirati što želimo", kaže Sirijac koji je zadužen za nabavu gnojiva, zapovjednik pobunjenika koji se predstavio imenom Abu Mohammed. "Samo želimo da režim padne." Sebe opisuje kao skromnog soboslikara, ali je prije sukoba u Siriji također bio jedan od mnogih stranih boraca koji su sudjelovali u ratovanju u Iraku protiv Amerikanaca jer su "nevjernici". A onda je rekao: "Nisam baš vezan za vjeru." Bez snažnog vodstva međunarodne zajednice, osobito Sjedinjenih Američkih Država, zemlje koju ovi ljudi i preziru i za čijim utjecajem čeznu, svi potvrđuju da je u posljednjih nekoliko mjeseci porastao utjecaj inozemnih vjerskih ekstremista na sirijskim bojnim poljima. "Hvala Bogu da se povećava", kaže Abu Mohammed. "Zašto nam ne bi pomogao tko god nam pomaže?" Vjera postaje sve snažnija sila u životu Sirijaca.

Mnogi Sirijci koji su bili vjernici, no čiji se život temeljio na prozaičnim stvarima, prehranjivanju obitelji i provođenju vremena s prijateljima, danas puštaju brade, odriču se alkohola, a u nekim zajednicama koje su pod kontrolom pobunjenika uspostavljaju sudove prema šerijatskom pravu. "Neki su prije pili, ali sad više ne piju", kaže Abu Mohammed. "Ne žele griješiti. Sve je više onih koji se okreću vjeri. Vide da ljudi pogibaju pa je prirodno da se kod njih razvija vjera." Saiid al-Assi pustio je bradu i danas je posvećen molitvi. Dok sjedi u hotelu u Antakyi, ovaj bivši seljak koji je prodavao ovce i uzgajao bademe priča kako su mnogi Sirijci njemu slični. "Većina muškaraca postaje sve religioznija", kaže. "Zašto? Zbog svega što im je svijet donio." Dodaje: "Al-Qaida nam pomaže, Europljani nam ne pomažu." Kako rat sve dulje traje, okrutnost koja je nastala zlokobna je najava društva koje bi moglo nastati nakon rata. Što se tiče nedavnog hladnokrvnog ubojstva uhvaćenih vojnika državne vojske, koje je zabilježeno i na potresnom videozapisu koji su Ujedinjeni narodi opisali kao mogući ratni zločin, zapovjednik pobunjenika Maysara, koji se predstavio samo imenom, rekao je: "Ja mislim da su pogriješili jedino u tome što su to fotografirali." Kad je pobunjenik Abdul Zaki doznao za Assadovo obećanje da će "živjeti i umrijeti u Siriji", reagirao je razmetljivo kao što to može samo dječak koji u ruke primi oružje. "Naravno da će umrijeti u Siriji, mi ćemo se za to pobrinuti."

Tim Arango; Hwaida Saad doprinjela izvještaju