Svjedočimo razornim učincima globalnog zatopljenja. Nesavladivi požari pustoše Amazoniju. Porast razine mora prijeti potapanjem pacifičkih otoka. Suše i poplave u Africi te uragani i tajfuni na Karibima i jugoistočnoj Aziji, sve su učestaliji i intenzivniji. Pa ipak, zemlje koje su najviše pogođene klimatskom krizom – gotovo sve na globalnom jugu – bilježe neke od najnižih emisija stakleničkih plinova. Pomaganje tim ugroženim zemljama u izgradnji otpornosti više nije samo opcija, već imperativ.

Stop financiranju nekih sektora

Konferencija UN-a o klimatskim promjenama (COP29) u Bakuu u Azerbajdžanu zaključena je usvajanjem novog cilja, pri čemu su razvijene zemlje obećale najmanje 300 milijardi dolara godišnje, a svi se složili će povećati javno i privatno financiranje zemalja u razvoju na 1,3 bilijuna dolara godišnje do 2035. Iako je sporazum iz Bakua razumljivo naišao na skepticizam, preostaje nam jedino da udvostručimo napore. Državne razvojne banke – posebno 27 članica Međunarodnog kluba za financiranje razvoja (IDFC, kojim supredsjedamo), ali i one u široj mreži državnih razvojnih banaka Finance in Common – igrat će ključnu ulogu u postizanju ovih ciljeva. Članice iz razvijenih su zemalja i zemalja u razvoju, što nam omogućuje uravnoteženo stajalište. Osim pitanja jesu li dogovoreni iznosi u Bakuu dovoljni, smatramo da je glavni izazov financiranja klimatskih mjera učinkovitost. Kvaliteta financiranih projekata, u okviru definiranom Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama, omogućit će članicama Kluba i drugim razvojnim bankama da što više doprinesu. Još veći izazov jest kako upotrijebiti punu snagu globalnog financijskog sustava protiv klimatskih promjena. Cilj bi trebao biti preusmjeravanje svih financijskih tokova prema zelenoj tranziciji u okviru dijaloga iz Sharm el-Sheikh-a.

Prvo, moramo prestati financirati projekte i sektore koji pogoršavaju globalno zatopljenje, što je divovski pothvat, s obzirom na to da većina financijskih tokova ostaje nespojiva s ciljevima Pariškog sporazuma. Drugo, moramo početi odgovarati na potrebe klimatski najosjetljivijih zemalja i konačno, i možda najvažnije, potrebna nam je radikalna reforma globalne financijske arhitekture.

Ta sustavna transformacija nalaže blisku suradnju između državnih i privatnih aktera. Državne razvojne banke ovdje imaju važnu ulogu. U jedinstvenoj su poziciji da kataliziraju promjene utječući na javne politike, jačajući lokalne kapacitete, podržavajući sektorske tranzicije i stvarajući uvjete za mobilizaciju privatnog kapitala. Takvo je financiranje ključno za smanjenje jaza između obveza najavljenih u Bakuu i golemih potrebnih ulaganja.

Trebaju nam novi alati

Iako su članice IDFC-a znatno uložile u globalnu energetsku tranziciju, njihova sposobnost transformacije nacionalnih i regionalnih financijskih sustava mogla bi biti njihova najveća prednost. Potpora razvoju ambicioznih nacionalnih klimatskih programa, pomoć poduzećima i zajednicama u provedbi tranzicijskih planova i jačanje kapaciteta lokalnih financijskih institucija imat će veći multiplikacijski učinak od bilo kojeg iznosa izravne potrošnje.

Ovlasti i poslovni modeli svih državnih razvojnih banaka moraju se ojačati kako bi odražavali te ciljeve. Bez obzira na to jesu li te banke multilateralne, nacionalne ili regionalne, potrebna su im sredstva za djelovanje, što iziskuje proširenje njihove kapitalne baze i olakšavanje povlaštenog pristupa resursima. Naposljetku, moramo razviti globalni okvir odgovornosti kojim se financijski tokovi klasificiraju prema doprinosu zelenoj tranziciji. Time bi se razvojnim bankama omogućio sustavan i koordiniran rad. Takav bi pristup nadišao tradicionalne kategorije za financiranje borbe protiv klimatskih promjena. Naravno, i dalje će biti potrebno pratiti izravne učinke financiranja borbe protiv klimatskih promjena i osigurati njihovu usklađenost s Pariškim sporazumom. Ali također moramo razviti nove alate za prepoznavanje i poticanje onoga što nazivamo “transformacijskim financijama”: intervencije koje, zbog svoje sistemske prirode ili katalitičkih učinaka, pomažu preusmjeriti mnogo veće financijske tokove prema klimatskim mjerama. To bi moglo uključiti uklanjanje tržišnih prepreka, izgradnju velikih skupova unovčivih projekata i druge mjere koje donose strukturne promjene.

Odgovor na klimatsku krizu nalaže mobilizaciju cijelog financijskog sustava. Državne razvojne banke prednjače u tom području, ali ne mogu same osmisliti sveobuhvatne okvire i postaviti ambiciozne ciljeve. Rješenja postoje. Moramo ih provesti prije nego što vrijeme istekne.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost